Teže nam je bilo izdržati čestitke zbog donacije, nego žalovanja zbog gubitka sina. Nije bitno gdje je, ali srce našeg Tonija još uvijek negdje živo kuca, kazuju nam Ankica i Borislav Jajčanin iz Biograda, roditelji 17-godišnjeg Antonija koji je prije osam mjeseci poginuo u prometnoj nesreći i čiji su donirani organi spasili čak sedam ljudskih života u Njemačkoj, Austriji, Nizozemskoj i Hrvatskoj.
Povodom tog iznimno humanog i plemenitog čina biogradski gradonačelnik Ivan Knez odlučio je ove godine kao posebno priznanje obitelji Jajčanin dodijeliti Grb grada Biograda.
– Nikada prije toga nismo razmišljali o doniranju organa. Ni o svojem, a kamoli naše djece. No kada se to dogodilo, nismo previše razmišljali. Odluku smo donijeli iz prve – kaže Borislav, susprežući suze na spomen sina koji je od posljedica sudara u travnju prošle godine, na križanju kod Doma zdravlja u Biogradu, zadobio krvarenje u mozgu, od čega je pao u duboku komu.
– Osim malog ožiljka na licu, na tijelu nije imao drugih ozljeda. Međutim, slika na CT-u nije davala nade. Neurokirurg u zadarskoj bolnici dr. Ivan Bljajić otvoreno nam je rekao da Toniju, nažalost, više nema pomoći i da ga doktori samo mogu držati na aparatima neograničeno dugo.
Pad u komu
Punih 48 sati nakon pada u komu, prišla nam je anesteziologinja dr. Nada Ninčević i pitala nas jesmo li razmišljali o donaciji. Pogledali smo se i odmah pristali, no konačnu odluku ipak smo htjeli donijeti zajedno s kćerkama koje žive u Splitu i Zadru. Nazvali smo ih i one su se odmah složile – navodi majka Ankica.
Antonio je hitno prebačen u operacijsku dvoranu i poslije nekoliko sati roditeljima je priopćeno da su organi njihova sina uspješno donirani sedmorici pacijenata kod nas i u inozemstvu.
Bio je zdrav, kažu roditelji, od malih je nogu trenirao nogomet u NK Primorcu, gdje je igrao za prvu juniorsku i seniorsku momčad.
– Iako se ne sjećam najbolje, mislim da je srce otišlo u Berlin, jetra u Beč, a ostali organi teško bolesnim pacijentima u Nizozemskoj i Hrvatskoj. Gubitak djeteta, i to najmlađega, neopisivo je težak za svakog roditelja i ako se u takvoj situaciji nekome ipak može pomoći, to donosi određeno ohrabrenje i ulijeva nadu, jer smatram da svako živo biće zaslužuje život – smatra otac Borislav, koji se gubitaka bliskih osoba nagledao tijekom rata, gdje je kao vojnik proveo punih pet godina i šest mjeseci.
Što obitelji Jajčanin nakon svega uopće znači Grb grada koji će im biti uručen 15. siječnja na proslavi Svete Stošije i Dana grada Biograda?
– Grbom grada ništa ne dobivamo niti gubimo, ali je ugodno znati da je netko vidio da postojimo i da su to naši sugrađani – kazuju Antonijevi roditelji.
Neoprezno su izišli iz sporedne na glavnu cestu i na njih je vozilom naletio momak s curom. Također prijatelj, s kojim je Toni zajedno igrao nogomet. Zbog toga je i danas u depresiji, više nego ovaj koji je vozio, kaže Borislav.
Teže nam je bilo izdržati čestitke zbog donacije, nego žalovanja zbog gubitka sina. Nije bitno gdje je, ali srce našeg Tonija još uvijek negdje živo kuca, kazuju nam Ankica i Borislav Jajčanin iz Biograda, roditelji 17-godišnjeg Antonija koji je prije osam mjeseci poginuo u prometnoj nesreći i čiji su donirani organi spasili čak sedam ljudskih života u Njemačkoj, Austriji, Nizozemskoj i Hrvatskoj.
Povodom tog iznimno humanog i plemenitog čina biogradski gradonačelnik Ivan Knez odlučio je ove godine kao posebno priznanje obitelji Jajčanin dodijeliti Grb grada Biograda.
– Nikada prije toga nismo razmišljali o doniranju organa. Ni o svojem, a kamoli naše djece. No kada se to dogodilo, nismo previše razmišljali. Odluku smo donijeli iz prve – kaže Borislav, susprežući suze na spomen sina koji je od posljedica sudara u travnju prošle godine, na križanju kod Doma zdravlja u Biogradu, zadobio krvarenje u mozgu, od čega je pao u duboku komu.
– Osim malog ožiljka na licu, na tijelu nije imao drugih ozljeda. Međutim, slika na CT-u nije davala nade. Neurokirurg u zadarskoj bolnici dr. Ivan Bljajić otvoreno nam je rekao da Toniju, nažalost, više nema pomoći i da ga doktori samo mogu držati na aparatima neograničeno dugo.
Pad u komu
Punih 48 sati nakon pada u komu, prišla nam je anesteziologinja dr. Nada Ninčević i pitala nas jesmo li razmišljali o donaciji. Pogledali smo se i odmah pristali, no konačnu odluku ipak smo htjeli donijeti zajedno s kćerkama koje žive u Splitu i Zadru. Nazvali smo ih i one su se odmah složile – navodi majka Ankica.
Antonio je hitno prebačen u operacijsku dvoranu i poslije nekoliko sati roditeljima je priopćeno da su organi njihova sina uspješno donirani sedmorici pacijenata kod nas i u inozemstvu.
Bio je zdrav, kažu roditelji, od malih je nogu trenirao nogomet u NK Primorcu, gdje je igrao za prvu juniorsku i seniorsku momčad.
– Iako se ne sjećam najbolje, mislim da je srce otišlo u Berlin, jetra u Beč, a ostali organi teško bolesnim pacijentima u Nizozemskoj i Hrvatskoj. Gubitak djeteta, i to najmlađega, neopisivo je težak za svakog roditelja i ako se u takvoj situaciji nekome ipak može pomoći, to donosi određeno ohrabrenje i ulijeva nadu, jer smatram da svako živo biće zaslužuje život – smatra otac Borislav, koji se gubitaka bliskih osoba nagledao tijekom rata, gdje je kao vojnik proveo punih pet godina i šest mjeseci.
Što obitelji Jajčanin nakon svega uopće znači Grb grada koji će im biti uručen 15. siječnja na proslavi Svete Stošije i Dana grada Biograda?
– Grbom grada ništa ne dobivamo niti gubimo, ali je ugodno znati da je netko vidio da postojimo i da su to naši sugrađani – kazuju Antonijevi roditelji.
Neoprezno su izišli iz sporedne na glavnu cestu i na njih je vozilom naletio momak s curom. Također prijatelj, s kojim je Toni zajedno igrao nogomet. Zbog toga je i danas u depresiji, više nego ovaj koji je vozio, kaže Borislav.