ZAGREB – Nedugo nakon oštro intoniranih članaka Economista i BBC-ja te upozorenja britanskog Ministarstva vanjskih poslova da je Hrvatska nesigurna zemlja, još jedan ugledni strani medij nas podsjeća na nimalo ugodan međunarodni položaj naše zemlje. Ovog puta riječ je o Wall Street Journalu, koji kao glavne mane Hrvatske ističe korupciju na svim razinama vlasti.
U članku koji potpisuju Nataša Srdoč i Joel Anand Samy, vodeći dvojac Jadranskog instituta za javni poredak, još jednom se potežu često spominjane boljke hrvatskog društva – povezanost između vlasti i kriminalnih struktura nastalih kao nasljeđe rata na prostorima bivše države, sve češća ubojstva na ulicama hrvatskih gradova te pritisak na novinare koji istražuju korupcijske teme.
Zanimljivo je da je takav pritisak iskusila i autorica članka – nakon kritički intoniranog teksta objavljenog u Washington Timesu, primila je poziv porezne uprave koja je zaželjela pregledati knjige Jadranskog instituta, u namjeri da utvrdi tko su donatori i članovi te kakve su aktivnosti Instituta. Potom je u mjesečniku Reflection objavila i oštar članak u kojemu je navela da američki i europski građani pomažu ‘iskvaren i zao režim’, a Ivu Sanadera usporedila s Vladimirom Putinom.
U Wall Street Journalu, međutim, Srdoč i Anand Samy svoje tvrdnje potkrepljuju i podacima iz Indeksa ekonomskih sloboda za 2009. u kojemu se Hrvatska prema vladavini prava i vlasničkim pravima nalazi u društvu Albanije, Bugarske i Makedonije, s ocjenom 30/100. Od Hrvatske su bolje plasirane Srbija, Crna Gora (40/100) i Rumunjska (35/100), dok je jedina zemlja regije s lošijim indeksom u ovoj kategoriji Bosna i Hercegovina (10/100).
‘Teško je shvatiti zbog čega Europska unija hvali Hrvatsku’, navode Srdoč i Anand Samy, podsjećajući na nikad razriješene slučajeve ubojstava Ive Pukanića, Ivane Hodak i napada na Dušana Miljuša. Pišući o Pukanićevom ubojstvu, navode da je list u njegovom vlasništvu skrenuo pozornost na Sanaderovu aferu sa satovima, dok u dijelu koji govori o ubojstvu kćerke odvjetnika Zvonimira Hodaka podsjećaju na njegovog branjenika Vladimira Zagorca i njegove ‘nikad istražene optužbe kako su dužnosnici HDZ-a prebacivali novac namijenjen kupnji oružja na više od 80 inozemnih bankovnih računa’.
‘Hrvatska od EU-a za pravosudne reforme traži dodatnih 42 milijuna eura, no tijekom proteklih 12 godina samo američki porezni obveznici su Hrvatskoj dali 500 milijuna dolara, a vidljivih rezultata nema. Umjesto da nastavi slati novac, Europska unija bi trebala poslati suce i tužitelje koji mogu pomoći u jačanju vladavine prava i neovisnog pravosuđa, ili razmotriti osnivanje neovisnog istraživačkog tijela koje bi istražilo kako su se neki političari obogatili’, zaključuju autori.
