Zadarski Arsenal i ove godine nastavlja s uskrsnom tradicijom. Zadrani i njihovi gosti će 31. ožujka, na Uskrs, moći uživati u prekrasnoj atmosferi i još jednoj večeri za pamćenje za koju će se pobrinuti jedan od najkarizmatičnijih vokala na našim prostorima – Massimo Savić.
Massimo će i ovog puta Zadranima u društvu svoga pratećeg benda u sastavu Dalibor Pipo Matošević, Marko Matošević, Aleksandar Saša Ismailovski, Boris Popov, Goran Delač i Marko First, predstaviti širok repertoar pjesama kao što su “Krug u žitu”, “Tišina”, “Dijete u meni”, “Sretan put”, “Dodirni me slučajno”, “Gdje smo sad”, “Prošaran” te mnoge druge svima znane hitove iz njegove duge i uspješne karijere.
U povodu Massimova koncerta u Arsenalu popularnom pjevaču, koji se uvijek iznova rado vraća u Zadar, postavili smo nekoliko pitanja na koja je on i ovaj put više nego rado odgovorio.
Što nam pripremate za vaš tradicionalni uskrsni koncert u Arsenalu?
– I bend i ja se u Zadru uvijek osjećamo jako dobro. Budući da smo u posljednje vrijeme imali puno proba i gradivo još dodatno utvrđivali na brojnim koncertima, mislim da ćemo Zadranima pružiti jednu lijepu glazbenu avanturu. Svirat ćemo i starije pjesme, ali ćemo se u najvećoj mjeri dotaknuti albuma “Dodirni me slučajno”. Imamo veliku sreću da nam svaka pjesma koja krene u eter postane jako slušana, a neke su već sada etablirani hitovi.
Zadar Massimovim očima
Spot za vašu pjesmu “Iz jednog pogleda” s albuma “Dodirni me slučajno” sniman je u Zadru. Otkud ideja za to s obzirom na to da su kadrovi nekih naših, čak i derutnih, lokacija ispali jako efektni?
– U ovom poslu, a pogotovo u ovim teškim vremenima treba težiti tome da se u okviru minimalnih financija napravi što kvalitetnija umjetnost. Tako je bilo i sa Zadrom. Gonzo i ja smo jako dobro iskoristili kuću u kojoj živi obitelj moje supruge. Što se tiče prostorija u Muzeju antičkog stakla pomogao nam je dr. Ivo Fadić, pa smo na kraju za nevelika sredstva uspjeli dobiti spot koji bi nas na nekom drugom mjestu koštao puno više. Mislim da smo tim spotom pokazali koliko su romantični čak i zapušteni dijelovi Zadra.
Mnogi upravo tu pjesmu, uz Dvornikovu “Ljubav se zove imenom tvojim”, smatraju jednom od najljepših ljubavnih pjesama posljednjih godina. U čemu je tajna njezina uspjeha i prihvaćanja u publike?
– Priznajem da sam se jako plašio na početku. Zato sam se jako razveselio rezultatu kada smo napokon Predrag Martinjak P’Eggy i ja izmiksali pjesmu. Pribojavao sam se zbog toga jer se u glazbenim krugovima zna da ukoliko ti kolege jako hvale uradak, pjesma ili album na kojem radiš neće imati prevelikog komercijalnog uspjeha, međutim, iznimka je kao i uvijek potvrđivala pravilo. Ponekad se dogode pjesme koje u svojoj bezvremenosti ostavljaju jako dubok trag u emocijama ljudi koji ih slušaju. Ja sam ponosni vlasnik nekoliko takvih pjesama, ali moram se prije svega i uvijek zahvaliti autorima poput P’Eggyja, Zrinka Tutića, koji je napisao “Stranca u noći”, zatim Arsenu Dediću, Juri Stubliću, Bregoviću, Johnnyju Štuliću…, dakle svima koji su utjecali na mene kao umjetnika.
Što nam pripremate u budućnosti? Što Massimo radi, sprema li nekakve nove projekte, koncerte, turneje…?
– Ono što najželjnije iščekujem u skorije vrijeme je jasno, uskrsni koncert u Arsenalu, onda ćemo “ući u povijest” nastupom u Kristalnoj dvorani hotela Kvarner, u Opatiji 26. travnja, a 17. kolovoza kao uspon na neko veliko brdo očekuje me Arena u Puli. To je naš prvi veliki koncert, a govorim naš jer iza mene stoje mnogi, od benda, preko ljudi u Aquariusu, kreativne tehnike, itd. Dakle, čeka nas vrlo ozbiljan posao.
Starost u Zadru
Što se promijenilo od razdoblja Dorian Graya do Vještine I i II, nagrada Porin pa do albuma “Dodirni me slučajno”?
– Ništa specijalno, osim što sam stario kako su godine prolazile. U tom banalnom prolasku vremena uspio sam upiti neka znanja i interpretirati ih kroz svoja iskustva. Jasno, stalno sam vježbao kao gitarista, ali ono što me najviše uzbuđuje je svirati uživo s kolegama koje smatram virtuozima. To su svi ljudi u mom bendu, zatim umjetnici kao što je Matija Dedić i dr.
Vezani ste uz Zadar. Imate li kakve planove, možda želje jednoga dana preseliti i ostati živjeti u Zadru, uz more?
– Vjerujte mi da se o tome razmišlja. Tko ne bi volio pozne godine provesti pedesetak metara od mora i piti jutarnju kavu u Marexu. Mislim da je to svačiji san, a ja ga možda, ako bude zdravlja i odsanjam.
