Općinski sud u Zadru djelomično je prihvatio tužbeni zahtjev bivšeg zatvorenika te Republici Hrvatskoj naložio isplatu 3.362,73 eura odštete zbog neprimjerenih uvjeta smještaja tijekom izdržavanja zatvorske kazne. Sud je zaključio da je tijekom boravka u zadarskom zatvoru došlo do povrede prava osobnosti zbog prenapučenosti zatvorske prostorije, dok nije utvrdio povrede u dijelu koji se odnosio na zdravstvenu zaštitu, prehranu, pitku vodu i boravak na otvorenom.
Prema presudi, tužitelj je kaznu započeo u lipnju 2022. godine u Dubrovniku, a potom je 21. lipnja premješten u Zatvor u Zadru. U tužbi je detaljno opisao uvjete u kojima je boravio, tvrdeći da su bili ispod zakonskih i europskih standarda. Najtežim razdobljem opisao je boravak u sobi površine između 15 i 16 četvornih metara, uključujući sanitarni čvor, u kojoj je bilo smješteno ukupno šest zatvorenika. Dodijeljen mu je gornji krevet, smješten neposredno nasuprot toaleta.
Tvrdio je da WC nije imao odgovarajuću privatnost te da su zatvorenici, kada bi netko koristio toalet, odlazili na drugi kraj prostorije. Uz to odvod nije bio ispravan pa je voda više puta dnevno izlazila iz odvoda. Zatvorenici su pet do šest puta dnevno skupljali vodu ručnicima i krpama kako bi spriječili plavljenje cijele prostorije.
Odjeću i ostale potrepštine zatvorenici su držali u kartonskim kutijama i plastičnim vrećicama ispod kreveta. Stol je bio predviđen za četiri osobe, iako ih je u sobi boravilo šest, pa je jedan od zatvorenika redovito obroke morao jesti sjedeći na krevetu. Taj se stol nalazio svega nekoliko koraka od sanitarnog čvora za koji je tužitelj tvrdio da je bio neispravan, što je, prema njegovom stajalištu, dodatno narušavalo higijenske uvjete.
Nakon dva mjeseca premješten je u drugu sobu od oko 10 četvornih metara, u kojoj su boravila tri zatvorenika. Iako je i taj prostor bio malen, sanitarni čvor imao je vrata, što je predstavljalo određeno poboljšanje u odnosu na prethodni smještaj. Tvrdio jeda je u zatvorskim sobama provodio oko 22 sata dnevno, uz visoke ljetne temperature koje su dosezale između 35 i 40 Celzijevih stupnjeva. Naveo je kako ventilacija nije bila odgovarajuća, prostorije su bile zagušljive, a prenapučenost je dodatno otežavala svakodnevni boravak.
U tužbi je istaknuo i kako zatvorski uvjeti nisu zadovoljavali zakonski propisani standard prema kojem svakoj osobi mora biti osigurano najmanje četiri četvorna metra površine i deset prostornih metara volumena. Opisao je i prostor predviđen za svakodnevni boravak na otvorenom. Tvrdio je da se šetnja odvijala na krovu zgrade, pri čemu je samo dio prostora bio natkriven. Zbog kosog krova posljednja dva metra natkrivenog dijela nisu bila dovoljno visoka za normalno hodanje. Nenatkriveni dio bio je okružen željeznom mrežom sa svih strana i odozgo, zbog čega je imao dojam boravka u kavezu. Čak je naveo i da su pojedine betonske ploče na podu bile rasklimane, što je predstavljalo opasnost od ozljeda.
U tužbi je također tvrdio da u vrijeme njegova boravka nije bilo sprava za vježbanje, da prehrana nije zadovoljavala zdravstvene standarde te da se voće posluživao rijetko. Osim toga, tvrdio je da je tijekom boravka u zatvoru bio izložen neopravdanoj fizičkoj sili i psihičkoj prisili od strane službenika.
Zastupnik države osporio je njegove navode trvdeći da su smještajni uvjeti odgovarali zdravstvenim, higijenskim i prostornim standardima, da su ćelije imale prirodno i umjetno osvjetljenje, pitka voda bila je dostupna neprekidno, a tuširanje se organiziralo prema rasporedu dva puta tjedno. Sanitarni čvorovi imaju vrata skraćena na dvije trećine visine radi sigurnosti i zaštite privatnosti, dok su hodnici klimatizirani, a hladan zrak dopire i u zatvorske sobe. Odbacila je i tvrdnje o nezakonitoj uporabi fizičke sile, navodeći da one nisu potvrđene iskazima svjedoka, liječnice niti snimkama videonadzora.
Nakon provedenog postupka, Općinski sud u Zadru zaključio je da je tužitelj 46 dana proveo u sobi broj 17 u kojoj je na svakog zatvorenika dolazilo svega 2,90 četvornih metara prostora, znatno manje od propisanog standarda. Sud je upravo tu činjenicu ocijenio odlučujućom za utvrđenje povrede prava osobnosti zbog neodgovarajućih uvjeta smještaja te je dosudio novčanu naknadu štete. S druge strane, sud nije prihvatio tvrdnje da su tijekom izdržavanja kazne bila povrijeđena prava na zdravstvenu zaštitu, odgovarajuću prehranu, pitku vodu ili boravak na otvorenom, niti je utvrdio odgovornost države po tim osnovama.
