Profesor filozofije i bivši saborski zastupnik Marko Vučetić gostovao je na N1 televiziji gdje je komentirao ubojstvo 19-godišnjaka u Drnišu.
– Ja sam ovaj slučaj promatrao ne kao građanin, već kao otac koji ima djecu, kćer je godinu dana mlađa od Luke, a sin godinu dana stariji. Ovaj sam slučaj promatrao isključivo očima roditelja, očima oca. Ne mogu se miriti da živimo u državi koja je odlučila, političkim rječnikom, najprije zašutjeti i praviti se da se ta smrt nije dogodila jer se nitko neko vrijeme nije izjašnjavao. Nakon toga je krenulo loptanje ministara, ignorirajući činjenicu da je Vlada kolektivno tijelo i da su svi politički odgovorni za ovaj slučaj. Nakon toga je krenulo ovo političko prepucavanje među HDZ-a i SDP-a.
– Rečenica koju je HDZ jučer izrekao je rečenica koja može ući u rječnik najbestijalnijih pojmova. Oni su optužili saborskog zastupnika SDP-a Ostojića da lešinari. Netko može lešinariti samo ako postoji leš. Zašto su oni u metaforičkom i simboličkom smislu uopće se za ovaj pojam i zašto su odlučili promatrati našeg poginulog sugrađanina kao tijelo nad kojim će se oni politički hraniti na ovaj ili onaj način? Mi se nalazimo u području najbestijalnijih nekropolitika. Oni se hrane našom smrću, nije to nešto o čemu nismo govorili i o čemu ja nisam govorio. Nije to nešto što me iznenađuje, ali postoje slučajevi s kojima se možemo identificirati, ne kao stručnjaci, već kao ljudi koji imaju emocije i lako možemo zamisliti situaciju da se nešto takvo dogodi i našim najmilijima. Luka je postao simbol djeteta svih nas koji imamo djecu, u državi koja ne brine i ne vodi računa o djeci. Da vodi računa o djeci, netko bi preuzeo političku odgovornost, jer to je najmanje što se može napraviti u ovoj situaciji, rekao je.
Ministar pravosuđa Damir Habijan jučer je izjavio da mu je dosta tuđeg nerada. Vučetić kaže da smo prvo stvorili sustav koji veliča zločince i nasilje.
– Sjetite se, tko je sve heroj, priznat i nepriznat, od ove države. Stvorili smo takav vrijednosni sustav i onda se čudimo kad se nešto tako dogodi. U ovom konkretnom slučaju, imamo čovjeka koji je bio osuđen za ubojstvo, nakon toga je živio od neke socijalne pomoći, i jedinu radnu energiju koju je usmjeravao bilo je prema izradi oružja. Zar je itko očekivao od čovjeka koji ima iskustvo ubijanja i koji je u ovom djelatnom procesu usmjeren na izradu oružja, a čiji je vokabular i komunikacijski sklop sazdan od prijetnji sugrađanima – da on neće ubiti? Suočimo se s time da smo društvo koje priprema ubojice, a nakon toga licemjerno na žrtvama prolijevamo ove suze.
Dodao je da su mu studenti rekli da se zalažu za uvođenje smrtne kazne.
– To je opet nešto što odgovara ovo nasilnom ambijentu u kojem smo rođeni. Mi imamo ubojicu kojeg nakon prvog ubojstva nismo naučili da živi mirno i da odustane od ubojstva. Ukoliko bismo mi posegnuli za smrtnom kaznom, to znači da mi ubojice nismo naučili kako se ne ubija nego su oni nas podučili kako se ubija. Došlo je do potpunog vrijednosnog kolapsa, i iz toga se možemo izvući da upozorimo tko nam to sjedi u političkim klupama, kakve oni vrijednosti imaju. I napokon, da oni koji su zaduženi za humanitet, progovore da je čovjek vrijednosno biće, a da smo ga mi potpuno obezvrijedili krivom prošlošću, krivim vrijednostima i, ono što je najgore, ovim licemjerjem.
To licemjerje je, kaže, bilo prisutno i u Zadru, u kojem je održano 19 minuta šutnje. Organizator prosvjeda je bio Daniel Radeta, koji je još formalno u SDP-u iako ga SDP ne prihvaća. “U Zadru nisu bili prisutni ni HDZ-ovci ni SDP-ovci. Oni politički promatraju smrt i ubojstva, i politički se prema tome odnose jer žele profitirati i gledaju tko organizira događanja koja bi trebala biti humana”, naglasio je.
Hrvatska demokracija je, kaže, demokracija u kojoj se provode nekropolitike i s time se, navodi, moramo suočiti.
– Ako se s time ne možemo suočiti, onda one maramice koje smo potrošili na skupljanje suza nad ubijenim bilo kojim našim sugrađaninom, trebamo ritualno spaliti jer ta tkanina je vrjednija od naših suza, rekao je Vučetić na N1.
