Jutrošnji olujni vjetar u Zadru pokrenuo je pitanje stabilnosti urbanih stabala i odnosa prema drvoredu koji desetljećima dijeli sudbinu grada i njegovih stanovnika. Na Putu Dikla vjetar je oborio jednu veliku fafarikulu, stablo je palo preko ceste i promet je bio privremeno obustavljen. Sve je glasniji javni pritisak da se uklone “opasna” stabla od straha od negativnih posljedica.
Stoga prenosimo tekst s facebook profila Vrtlar Kruno koji objašnjava kako urbana stabla funkcioniraju, zašto postaju opasna i kako se održavaju.
– Okej dragi moji, ludilo je dobrim dijelom prošlo, sjedite na kavi, kauču i gledate ono susjedovo stablo koje bi “trebalo srušiti” jer eto ljuja se na vjetru…
Sad malo stanite na kočnicu, odvojite malo vremena i pročitajte sljedeći tekst, s kojim ustvari ne znam otkud bi točno krenuo jer da, situacija je sve samo ne crno bijela. Rekli bismo na fb statusu “komplicirano je”. Također, ovim tekstom ciljam na urbana stabla, ne šume…
Pa hajmo od početka malo o stablima.
Znači, stabla se sastoje ugrubo od korijena, debla i krošnje (neću komplicirati no naravno, kora, sapovina, srce debla lišće..) Uglavnom, ta tri glavna elementa su izuzetno evolucijski dobro usklađena. Znači kako raste korijen, tako raste krošnja i stablo se deblja pa ovisno o uvjetima dolazi do neke svoje krajnje veličine. Lošiji uvjeti ne znače da je stablo nužno slabo, no vjerojatno neće doseći neke maksimalne dimenzije. Stabla suprotno nekom javnom mijenju nemaju rok trajanja kao takav, ovisno o vrsti, no jedan stogodišnji hrast jer recimo taman u naponu snage. Vrba će teško doći do stotke, dok je ginko sa 100 godina mlado stablo… Najstarije stablo na svijetu je Bristlecone Pine koji ima gotovo 5000 godina.
Sada idem na razloge zašto stablo pada ili puca i tu nam stvari postaju prilično komplicirane dok ću ja nastojati sa ovim tekstom biti što precizniji i ne ići u neku veliku širinu iako je tema turbo komplicirana.
Znači, da bi stablo bilo izvaljeno, potrebno je da ima ili slab korijenski sustav ili da popusti tlo. Da, i to je moguće, kod obilnih kiša tlo zaista može popustiti i tehnički može pasti potpuno zdravo stablo.
Puno češći razlog u urbanim sredinama je slab korijenski sustav koji je gotovo uvijek djelo čovjeka, direktno ili indirektno.
Da bi dalje razumjeli zašto je to tako, potrebno je shvatiti da je korijen živ i mora disati kao što dišu ostali dijelovi stabla. Također, esencijalni dijelovi korijena se protežu površinski na tek oko 40cm dubine. Sada kad to znate, shvaćate prvi problem 😉
Stabla u urbanim područjima su često izbetonirana, izasflatirana, omeđena temeljima, rubnjacima, automobilskim prolazima i sto drugih stvari koje vam padnu na pamet.
Ti korijenski sustavi ne mogu dovoljno dobro disati, imaju manju statičku otpornost i konstantne borbe sa gljivicama koje ponekad pobjede i stablo pod lošim vremenskim uvjetima popusti.
Teško je ustvari dočarati koliko ta naša urbana stabla imaju borbi kroz svoj životni vijek, a sve to zbog nas samih.
Idemo dalje na krošnju stabla.
I da, tu ustvari počinje glavni tricky part, a ja ću opet pokušati biti što precizniji jer kavu ste već srknuli, a ono stablo kod susjeda se i dalje ljulja i sad ste već nervozni.
Krošnja je nešto kao pluća i želudac kod ljudi. Dok korijen služi kao crpka vode, nutrijenata i skladište energije, krošnja služi izmjeni tvari i proizvodnji energije, preciznije šećera od koji stablo funkcionira.
Dobro dobro, sad shvaćate da je krošnja želudac i pluća pa se zapitajte biste li dijabetičaru kojem je potrebna amputacija noge, usput uklonili plućno krilo i pola želuca? Pa da, nije baš neka pametna odluka zar ne?
U redu, možda suziti želudac jer ga je on doveo do dijabetesa ali kužite me što tipkam.
Ako stablu prekomjerno orezujemo krošnju, mi ga dugoročno slabimo, smanjujemo mu obrambenu moć, slabimo korijenski sustav, nakraju proizvodimo dugoročno opasno stablo.
Urbana stabla uglavnom imaju već previše problema zbog lokacije na kojoj rastu da bi im mi još odmagali svojim neznanjem i ignorancijom. Jednom prekomjerno orezano stablo ima upitne dugoročne šanse. Moram naglasiti kako moramo shvatiti uzročno posljedičnu vezu između opasnih stabala i ljudskog djelovanja. Kad oštetimo korijen i/ili krošnju, potencijano proizvodimo opasno stablo, onda kad dobijemo opasno stablo, problem riješavamo prekomjernim orezivanjem 😵, kužite petlju?
Sad ću vam podići kompliciranje na viši nivo, okej stabla ne smijemo orezivati, barem ne prejako, pa što je onda sa ovim jadnicima koji su već prekomjerno orezani? Tu nažalost ne preostaje puno toga osim održavanja krošnje u nekoj mjeri i praćenja stanja. Može im se čak i pomoći no to je kod nas uglavnom znanstvena fantastika. Oslobađanje korijena, prozraćivanje, prihranjivanje, tretiranje štetnika, osiguranje grana umjesto orezivanja itd… Može se, no, može li se?
Svima vama koji ste pročitali do kraja i popili i drugu kavu, a možda i pelin, hvala na pažnji i završiti ću sa jednim bitnim disclamerom, a to je da nitko nema kristalnu kuglu da može precizno utvrditi hoće li stablo pasti no može se pratiti situacija. Kod starih stabala riješenje nije uklanjanje jer imamo puno više koristi nego što često mislimo i primarna misija bi morala biti očuvanje zelenog fonda čak i na uštrub potencijane materijalne štete. Opet kažem, može se pratiti stanje i odlučiti pravovremeno na uklanjanje.
Poanta priče je da se prekine beskonači krug proizvodnje opasnih stabala jer smo ih željeli napraviti sigurnima.
I za kraj par zabluda i misli koje su mi sad pale na pamet (i nije boljelo)
- Stabla se ne pomlađuju orezivanjem, stabla doslovno pokušavaju spasiti živu glavu i zato toliko tjeraju one grane koje zovemo vodopije (epikormički izboji)
- Voćarstvo nije arborikultura, zahvati u voćarstvu su često štetni kod ukrasnog drveća
- Postoje tehnike orezivanja, rezanje “u glavu”, ovršavanje krošnje ili kako već to zovete nije tehnika, to je mesarija.
- Održavanje stabala uopće nije potrebno samo po sebi
- Svaki rez deblji od vašeg zapešća je dugoročno potencijano opasan
- Ako se nakon prorjede krošnje vidi razlika na očigled, vjerovatno je prekomjerno orezano
- Zimsko orezivanje stabala općenito nije najbolje vrijeme za orezivanje, samo mi imamo najviše vremena (check that 🤯)
- Većina novi stabala je preduboko posađena i time im je uvelike skraćen životni vijek i to su buduća opasna stabla
- Prekomjerno orezano stabno može se desetljećima boriti, kad padne većina ljudi ne povezuje uzročno posljedičnu vezu
- Posadite pravo stablo na pravo mjesto pa neće biti potrebe za intervencijama
- Ako orezujete, orezujte na vrijeme, ne deset ili dvadeset godina prekasno
- Voćarska smola često odmaže, ne pomaže
- Korijen ne buši temelje, to što su temelji loše izvedeni je neka druga priča
- Nogostup može zaobići korjenje, samo treba malo više truda. Nogostup smije biti i malo neravan.
- Vožnja preko korijenja isto oštećuje, hodanje također što god vi mislili o tome.
- Drvo ne zarasta, drvo obrasta.
- Motorna pila ne bi smjela biti u alatu za orezivanje krošnji, objavila je stranica GreenCut.
