Nastup sociologinje prof.dr.sc. Inge Tomić Koludrović bio je, bez pretjerivanja, u rangu koncerta Rolling Stonesa, objavio je portal Dalmacija danas zapažen istup professore emirite zadarskog sveučilišta na skupu kojeg je na temu Poljuda organizirao Rotary club.
Svojim nastupom je izazvala dugotrajan i žestok pljesak.
Ona je zahvalila organizatorima što je pozvana jer je sociološka struka izbjegava i iz razvojnih i urbanističkih planiranje, a sve što je rekla može se primijeniti i na zadarskim slučajevima, Dom županije, posljednji staro Kazalište lutaka i ljekarna Varoš.
Što je Poljud za grad i što se pri tome ne smije izgubiti. Arhitekuira nije neutralna, a određene zgrade dobivaju značenje, identitet i vidljivost, mjesta pamćenja, urbana baština, navela je poznata sociologinja.
U sociologiji sporta, Poljud utjelovljuje urbani orijentir, gradski simbol, ritualni prostor kolektivnog iskustva. Poljud nije i ne bi trebao biti zatvorena komercijalna arene. On je povijesno zamišljen kao gradski stadion. To ga čini javnim dobrom.
Pozivajući se društvena činjenica Émile Durkheim, Koludrović Tomić je istaknula i kako je arhitektura oblik ponašanje, očekivanje i način kako doživljavamo prostor. Ona je podsjetila kako je Poljud izgrađen za Mediteranaske igre te bio vrhunac modernističke izgradnje i društvenih promjena u Splitu.
Stadion kao arhitektura komunicira s prostorom, ali ne dominira, podsjetila je i na izjavu autora Borisa Magaša.
Urbana baština nije samo objekt već društveni proces, a prema riječima sociologinje, Poljud je živa baština.
– Vrijednost Poljuda ne leži samo u betonu i konstrukciji već iskustvima koje su dijelile generacije Splićana. Javno dobro nije pitanje vlasništva već svrhe – čemu prostor služi. Temelji tome su još iz antičke Grčke gdje se razlikovalo privatno i javno. Antička Grčka dala je i demokraciju, ali nisu mogli svi ni u antičkoj grčkoj sudjelovati u upravljanju.
Razlikovali su Javni građani od idiotes. Bio je to netko tko nije preuzimao odgovornost za javno dobro već vlastite interese, ukazala je Tomić – Koludrović na antičke korijene u današnjem procesu odlučivanja .
– Način na koji se odnosimo prema Poljudu je način kako razumijemo Grad. Čiji je stadion – GRADSKI. Nije to privatna arena već stadion koji mora biti dostupan i višefunkcionalan.
Prostor memorije je i stari plac koji nije arhitektonsku i reprezentativnu dimenziju – koja Poljud čini urbanom slikom Splita, istaknula je sociologinja Tomić- Koludrović.
Javni prostori se danas opisuju mjestom troška i isplatljivosti, tako se opisuju javni prostori u neoliberalnoj paradigmi. U takvom okviru lako nastaje dojam da je zapušteni prostor zastario. Ali ono što izgleda kao prirodno propadanje često je posljedica dugotrajne nebrige i to se upravo dogodilo s Poljudom. Sociološki gledano, zapuštanje nikad nije neutralno. Često se događa isti obrazac. Prostor se najprije godinama zanemaruje, a zatim se upravo to zanemarivanje koristi kao argument da ga treba zamijeniti.
– Grad je društveni projekt, ne investicijski portfelj. Zato Poljud nije samo infrastruktura već dio načina na koji se Split proizvodi i prepoznaje. Razumljivo je da u održavanu sudjeluje onaj tko ga koristi, ali gradski stadion se ne može svesti na jednog korisnika. Vrijednost Poljuda ne može se iscrpti brojkama jer on leži u sposobnosti proizvodi simbolički kapital grada. Uostalom, on je zaštićeno kulturno dobro.
Ako Grad nije poduzeće tko određuje njegove prioritete? Tko odlučuje i u čijem interesu? Grad nije samo investicijski projekt. Zato rasprava o Poljudi nije samo kako oblikujem grad i za kog.. Poljud je test našeg javnog građanstva i odluke o njemu moraju se donositi u okviru javnog interesa, a ne tržišne odluke, ustvrdila je Tomić Koludrović i zahvalila nam mogućnosti da to javno kaže.
