Općinski sud u Zadru donio je presudu kojom je sada 42-godišnjem muškarcu naloženo da 53-godišnjaku isplati više od 150 tisuća eura zbog teških posljedica kaznenog djela počinjenog još 2000. godine, kada ga je tada kao maloljetnik gitarom udario u glavu, nanijevši mu ozljede koje su godinama kasnije dovele do potpunog gubitka vida i stopostotnog invaliditeta. Presudom, donesenom nakon ponovljenog postupka, obvezan je isplatiti preko 150 tisuća eura na ime neimovinske štete, izgubljene zarade i parničnih troškova, uz daljnju obvezu isplate mjesečne rente zbog trajnog gubitka radne sposobnosti.
U vrijeme ozljeđivanja muškarac je imao 27 godina i bio je potpuno radno sposoban. Kako je sam naveo pred sudom, od 1990. godine bio je pripadnik specijalne policije, a nakon vojno-redarstvene operacije Oluja radio je kao inspektor kriminalističke policije. Početkom 2000-ih dao je otkaz, preselio se u Sabunike i započeo život izvan sustava, radeći povremene građevinske poslove. Bavio se kopanjem kanala, bojanjem apartmana i drugim fizičkim poslovima, a dnevno je zarađivao između 150 i 200 kuna. Svjedok je potvrdio sudu da je radio na izgradnji njegove kuće, istaknuvši kako je bio vrijedan i pouzdan radnik, ali da nakon ozljede više nije bio sposoban obavljati građevinske poslove.
Kobne noći 16. kolovoza 2000. godine, u kuću u kojoj je boravio ušli su tada 16-godišnji napadač i još jedna osoba, sinovi njegovih susjeda. Prema iskazu tužitelja, obojica su bila u alkoholiziranom stanju i pod utjecajem droga. Zatražili su od njega novac, što je odbio. Mladić je potom uočio akustičnu gitaru u prostoriji, koju mu je dopustio da svira. Nedugo zatim, bez ikakve najave, uslijedio je snažan udarac gitarom u predjelu sinusa i čela.
Od siline udarca pao je na stolić, a čuo je kako se napadači smiju i bježe. Krvarenje nije mogao zaustaviti, a dodirom je osjetio da mu je lubanja pukla. Hitno je prevezen u bolnicu, gdje mu je odmah izvršena operacija zbog prijeloma frontalne, etmoidne kosti i gornje čeljusti. Već dan nakon operacije započeli su ozbiljni problemi s vidom. Nakon dvadesetak dana liječenja u Zadru, upućen je u KBC Rebro u Zagrebu, gdje su mu liječnici priopćili da su očni živci teško oštećeni i da se vid vjerojatno neće moći spasiti.
Gubitak vida nije nastupio naglo, već postupno. Prvih pet godina slabio je vid na desnom oku, a sljedećih pet do šest godina i na lijevom, sve dok nije u potpunosti oslijepio. Kako se više nije mogao samostalno brinuti o sebi, 2005. godine uključio se Centar za socijalnu skrb Zadar, koji ga je smještao u različite udomiteljske obitelji. Od rujna 2013. godine trajno je smješten u Dom za starije i nemoćne osobe u Zadru.
Iako je kaznena odgovornost tuženika bila utvrđena još 2001. godine, parnični postupak za naknadu štete započeo je tek 2014. godine. Prvostupanjskom presudom iz listopada 2024. tužbeni zahtjev bio je odbijen, uz obrazloženje da nije dokazana uzročno-posljedična veza između udarca i sljepoće. Međutim, Županijski sud u Splitu ukinuo je tu presudu i vratio predmet na ponovno suđenje. Ključnu ulogu u nastavku postupka imala je dopuna nalaza sudske vještakinje koja je, nakon uvida u dodatnu medicinsku dokumentaciju, zaključila da su ozljede obje orbite i oba oka u uzročno-posljedičnoj vezi s udarcem iz 2000. godine.
Nakon više od dvadeset godina, sud je zaključio da tuženik snosi građanskopravnu odgovornost za štetu koju je prouzročio i život koji je nepovratno promijenjen jednim nasilnim činom.
