Način na koji je Ministarstvo okoliša i zelene tranzicije odbacilo pritužbe koje su dolazile iz Bibinja oko skladištenja dizela u velike spremnike u Gaženici, udaljene 500 metara od prvih kuća, šokirala je mještane i lokalnu vlast. Sve primjedbe građana, udruga i Općine odbačene su kao „neutemeljene“ te je donesena odluka prema kojoj za planirani projekt nije potrebna procjena utjecaja na okoliš, niti glavna ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu
Time je projekt administrativno svrstan u kategoriju manjeg zahvata, iako se njime mijenja vrsta opasne tvari, uvodi fosilno gorivo umjesto jestivog ulja te povećava požarno i sigurnosno opterećenje prostora.
U obrazloženju Ministarstva učestalo se ponavlja ista formulacija: riječ je o „vrlo maloj vjerojatnosti uzročnika nesreće, ali s mogućim posljedicama visoke smrtnosti, koje su prihvatljive uz provedbu mjera zaštite“. Radi se naravno o pravnoj konstrukciji, a ne o znanstvenom zaključku te mještani nakon ovakvog obrazloženja nemaju razloga imati povjerenje u državne službe.
Naime, problem se ne svodi samo na statističku vjerojatnost nesreće, nego i na okolnosti lokacije. Postrojenje se nalazi na oko 500 metara od naselja, u blizini dječjeg vrtića i plaža, uz skladištenje čak 26.660 kubičnih metara dizelskog goriva. U europskoj praksi, kombinacija opasne tvari, velike količine i gusto naseljenog područja gotovo redovito zahtijeva punu procjenu utjecaja na okoliš.
Dodatne kontroverze izaziva elaborat koji je za investitora Delta Terminale izradila tvrtka Dvokut-ECRO. U dokumentu se navodi da je riječ o vrlo zapaljivoj tvari, da količina predstavlja visoko požarno opterećenje te da akcidenti velikih razmjera mogu dovesti do velike nesreće ili čak katastrofe, pri čemu bi bile uključene žurne službe i civilna zaštita.
Unatoč tim navodima, u istom se elaboratu zaključuje da nije potrebno detaljnije ispitivanje utjecaja zahvata, što proturječi jedno drugome. Često istican argument da se lokacija nalazi u industrijskoj zoni ne oslobađa obveze zaštite stanovništva. Zakoni razlikuju dozvoljenu namjenu prostora od stvarnog utjecaja na zdravlje ljudi.U praksi, Bibinje se širi prema toj zoni, već postoje igrališta, plaže i dječji vrtić, dok sigurnosni razmaci na koje upozoravaju mještani nisu ozbiljno analizirani, već su administrativno odbačeni.
Za dio javnosti najgori je način na koji je postupak proveden. Nitko iz Ministarstva nije došao popričati s mještanima oko ovog problema, više od 2.200 potpisa građana nije imalo nikakvu težinu, nijedna primjedba nije ni djelomično prihvaćena, niti je naložena dodatna studija. Cijeli postupak sveden je na minimalni zakonski prag, što ostavlja dojam da je odluka donesena unaprijed, a procedura provedena tek formalno.
Nažalost, ovakav ishod nije iznimka. Riječ je o obrascu koji se često ponavlja: investitor traži skraćeni postupak, izrađuje se elaborat koji zadovoljava minimum zakonskih zahtjeva, Ministarstvo zaključuje da nema značajnog utjecaja, a građani se iscrpljuju u žalbenim postupcima. Ipak, to ne znači da je proces nužno završen.
Prema izvorima koji su nam dostupni, mještanima i Općini preostaju mogućnosti žalbe, odnosno pokretanje upravnog spora usmjerenog na proceduralne propuste, međunarodni pritisak kroz primjenu EU direktiva poput Seveso i Aarhuške konvencije te provođenje revizije od strane neovisnih stručnjaka. Ovu koju su priložili Delta Terminali, naravno, oni su sami platili.
