“Svega obilja” koje zaziva jedna poznata božićna pjesma, danas je mnogo lakše za blagdane pribaviti nego prije mnogo godina danas uglavnom za blagdane ne nedostaje. No, nije uvijek bilo tako. Skromnije, pa i gladne Božiće pamti 85-godišnja Anka, koju je posjetila naša zadarska ekipa.
Gospođa Anka Petešić ima izvrsno pamćenje i rado se prisjeća mladosti.
– Najprije je trebalo lijepo kuću urediti, očistiti, podove očistiti, stepenice. To je sve bilo lijepo, sjajno i tko je mogao je napravio bor, ali nije bilo ukrasa nego smo pravili od papira raznih, šiške od bora smo u sjajni papir zamotivali. Najviše smo se radovali mi mali kad će bit jelo, za Badnju večer večera, otac bi blagoslovio večeru, djecu te u štale blagosloviti ovce, koze, magarca, svinje, ono što si imao, sve bi blagoslovio, prisjetila se.
I s poklonima je situacija bila malo drugačija nego danas.
– Sveta Lucija je bila kada su se davali darovi. Nosili bimo čarape u tetke, u strica, u prijatelja, u kume i onda bi nam bili stavili rogač, bademe, suhe smokve i tko je imao naranču. To je bila sreća i jednu veliku šibu. Za Božić ja nisam od nikoga primila nikakav dar, ni moje sestre, niti su imali što dati roditelji, kazala je.
Ali obitelji su bile na okupu i bilo je veselo.
– Slobodno recite na ‘televiziji’ da je rekla Anka Petešić da je bolje nama bilo, iako smo bili gladni, a da smo bili zadovoljni, da smo pjevali, veselili se i razgovarali, a sad samo da tuckaju po mobitelu, da ne znaju pričati jedan s drugim. I to je to, upozorila je.
Evo, rekli smo. Uz napomenu da je ostalo još zanimljivih priča, ali nam ovaj put nisu stale.
