Postoje projekti koji nastaju tiho, brzo i bez velikih rasprava. I postoje projekti koji postaju mjesto sudara politike, struke, emocija, straha i neznanja. Centar za gospodarenje otpadom Biljane Donje pripada ovoj drugoj skupini.
Ne zato što je pogrešno zamišljen, nego zato što se bavi onim što društvo najradije gura pod tepih – otpadom. A otpad, za razliku od političkih parola, ne nestaje sam od sebe.
Danas, gotovo dva desetljeća nakon prvih dokumenata i više od mjesec dana nakon početka operativnog rada, CGO Biljane Donje više nije teorija. On je sustav koji radi. I upravo zato je pravo vrijeme da se o njemu govori bez mitova, bez prečaca i bez populizma.
Početkom 2000-ih Hrvatska je, ulaskom u proces približavanja Europskoj uniji, preuzela jasne obveze: smanjiti količine otpada koji se odlaže, zatvarati neuređena i zastarjela odlagališta te uspostaviti regionalne sustave obrade otpada.
Zadarska županija u tom je trenutku imala desetke aktivnih ili poluaktivnih odlagališta, često bez osnovnih mjera zaštite okoliša. Sustav je bio fragmentiran, skup i dugoročno neodrživ.
CGO Biljane Donje nastao je kao posljedica zakonske i europske obveze i kao takav sufinanciran je sredstvima EU iz Kohezijskog fonda. Alternativa CGO-u bila je: nastavak odlaganja na Diklu i sličnim lokacijama, visoke kazne, gubitak EU sredstava te ekološki i zdravstveni rizici.
Jedna od najčešćih manipulacija u javnom prostoru jest tvrdnja da se „CGO gradio 18 godina“. To jednostavno nije točno. Ono što je toliko trajalo bila je izrada pripremne dokumentacije i podloga za provedbu postupka procjene utjecaja na okoliš, ishođenje okolišne dozvole, te niz prepreka koje nisu bile tehničke prirode, nego administrativne, pravne i regulatorne, kao što su imovinsko-pravni odnosi, dugotrajni postupci provedba postupaka javne nabave, žalbe na javne nabave pred DKOM-om, promjene zakonskih propisa, pandemija, inflacija, poremećaji na tržištu građevinskog materijala kao i u teškoćama u dobavi materijala i energenata. Sve to rezultiralo je poskupljenjem kako građevinskog materijala, tako i usluga i radova. Ni jedan veliki infrastrukturni projekt u Hrvatskoj nije imun na takve procese, pa tako ni CGO.
Tehnologija mehaničko-biološke obrade otpada (MBO) često se u javnosti spominje kao „zastarjela“. To zvuči efektno, ali nema uporište u činjenicama. MBO je standardna tehnologija u EU. U trenutku planiranja bila je jedina dopuštena i realna opcija. Slični sustavi postoje u stotinama europskih gradova. Sva četiri CGO-a u Hrvatskoj (Kaštijun, Marišćina, Bikarac i Biljane Donje) temelje se na usporedivim konceptima. Problem nije tehnologija, nego očekivanja, jer CGO nije čarobni štapić koji od otpada stvara profit. On je infrastrukturni sustav javne usluge, kao vodovod ili odvodnja.
Zašto nema sortirnice ?
Sortirnica je bila razmatrana, ali je izbačena iz projekta zbog pravila o državnim potporama.
To nije politička odluka lokalne razine, nego regulatorni okvir EU. Naime, EKO d.o.o. nije nadležan za izgradnju sortirnica. Sortirnice su u nadležnosti gradova i općina i njihova izgradnja ide kroz odvojene projekte. Stoga je pogrešno CGO-u predbacivati nešto što nije u njegovoj ingerenciji.
CGO Biljane Donje nije projektiran za tržišnu obradu građevinskog otpada.
Drobilica koja postoji u CGO-u služi isključivo internim potrebama i ne može se koristiti komercijalno. Dodatno, prema važećim aktima Ministarstva, šira reciklaža građevinskog otpada na lokaciji CGO-a nije dopuštena prije 2030. godine. To znači da se građevinski otpad mora rješavati kroz posebne lokacije, u blizini većih urbanih središta, sukladno odlukama Županije i JLS-ova.
Nakon svih inspekcijskih i tehničkih pregleda, uklanjanja uočenih nedostataka, ishođenja uporabnih dozvola, dobivanja dozvole za gospodarenje otpadom, CGO Biljane Donje ušao je u operativni rad.
Već više od mjesec dana Centar radi, zaprima otpad i provodi obradu sukladno dozvolama. Sustav se uvodi postupno, što je standard kod ovakvih postrojenja. Otpad u CGO dovoze isključivo ugovorena komunalna društva i to pod istim uvjetima za sve korisnike.
Biljane Donje danas su četvrti operativni CGO u Hrvatskoj, uz Kaštijun, Marišćinu i Bikarac. Svi ti centri dijele iste izazove, a to su visoki ulazni troškovi i nestabilno tržište sekundarnih sirovina. Usporedbe pokazuju da CGO Biljane Donje, čak i uz kreditno zatvaranje financijske konstrukcije, nije skuplji od novih centara koji se danas planiraju ili grade.
CGO je nužan infrastrukturni sustav, dio je europskog okvira i odgovor na problem koji ne nestaje sam. Centar je projektiran za obradu miješanog komunalnog otpada, koji čini najveći i najproblematičniji udio ukupno proizvedenog komunalnog otpada te za biootpad. Centar za gospodarenje otpadom ne rješava ukupan problem gospodarenja otpadom, nego je tek jedna karika u kompleksnom lancu gospodarenja otpadom, i to ona koja dolazi na samom kraju.
