Na nedavnom predavanju u Zadru biologinja i konzultantica za zaštitu prirode Dunja Delić Božić upozorila je na ozbiljne rizike koje izgradnja vjetroturbina i drugih infrastrukturnih objekata nosi u krškim područjima. Premda se javna rasprava najčešće fokusira na stradavanje ptica i šišmiša, stvarni utjecaji mnogo su složeniji i dublji.
Krš je osjetljiv, dinamičan i teško predvidiv sustav čije su podzemne šupljine, pukotine i vodotokovi međusobno povezani na načine koje je često teško u potpunosti razumjeti. U takvom prostoru svaki ozbiljniji zahvat može narušiti ravnotežu staništa. Gradnja vjetroturbina donosi gubitak prostora za divlje vrste, povećanu buku i vibracije te fragmentaciju okoliša, zbog čega životinje mijenjaju obrasce kretanja, izbjegavaju područja ili gube ključne zone za hranjenje i razmnožavanje. Uz to, blizina turbina može uzrokovati i mikroklimatske promjene, primjerice lokalni porast temperature i promjene u strujanju zraka, što dodatno opterećuje vrste već pogođene klimatskim stresom.
Posebno zabrinjava činjenica da se u planiranju često zanemaruju kumulativni utjecaji. Pojedinačni vjetropark može se, na papiru, pokazati prihvatljivim, no kada se u istoj zoni pojavi nekoliko takvih projekata, negativni učinci se zbrajaju: buka postaje stalna, migracijski koridori se prekidaju, a krajobraz se trajno mijenja. Unatoč tome, takvi se učinci u studijama procjene utjecaja na okoliš najčešće spominju tek usputno, bez ozbiljne analitičke obrade.
Najkritičniji aspekt zahvata u kršu vezan je uz podzemne vode i opskrbu pitkom vodom. Temeljenje turbina u nestabilnom podzemlju, injektiranje betona i mijenjanje pukotinskih sustava mogu poremetiti prirodne tokove voda, uzrokovati njihovo zamućenje ili čak dovesti do potpunog nestanka pojedinih vodotokova. Time se povećava i rizik od onečišćenja – ulja, maziva i sitne čestice građevinskog materijala mogu dospjeti u vodonosnike. Budući da ovaj krški sustav opskrbljuje pitkom vodom velik dio Zadarske županije, svaki zahvat koji nosi mogućnost kontaminacije predstavlja ozbiljan rizik za javno zdravlje.
U temama zaštite okoliša nedovoljno se razmatra i društveni aspekt. Lokalno stanovništvo često sudjeluje tek na završnim javnim raspravama, u trenutku kada su ključni elementi projekta već definirani. Podcjenjuju se učinci na percepciju krajolika, osjećaj sigurnosti, zadovoljstvo životnim okruženjem i socio-ekonomske prilike zajednice. Osjećaj gubitka kontrole nad prostorom u kojem ljudi žive ili u kojem borave radi rekreacije dugoročno narušava i njihovu kvalitetu života.
Iako su obnovljivi izvori energije nužan dio održive budućnosti, u krškim područjima odluke o gradnji moraju biti posebno promišljene. Svaki zahvat treba sagledati kroz dugoročne posljedice, osobito u kontekstu zaštite bioraznolikosti i očuvanja pitke vode – resursa čija je vrijednost nenadoknadiva.
