U Intervjuu tjedna na HRT-u, profesor s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, arhitekt i urbanist, Tihomir Jukić povodom Bačićevog paketa zakona, upozorava da se budućnost urbanizma nalazi između dva suprotstavljena pola – interesa investitora i potrebe da se prostor razvija kao javna vrijednost. Ističe kako investitori sami po sebi nisu problem, jer bez kapitala nema razvoja, ali ključno je pitanje kako taj kapital usmjeriti tako da doprinese kvaliteti života i stvaranju novih gradskih vrijednosti.
– Istina je negdje u sredini. Bez investitora se ništa ne može realizirati, ali problem je kako kanalizirati njihov novac da to rezultira kvalitetom prostora, a ne samo kvantitetom gradnje, pojašnjava Jukić.
Dodaje da se aktualni prijedlog zakona, umjesto prema kvaliteti planiranja, kreće prema logici “idemo raditi, nije bitno kako” te da je upravo to suprotno onome što bi zakon o prostornom uređenju trebao predstavljati.
Jukić je podsjetio kako je urbana komasacija dobra stvar tog zakona, ali kako je upozorila oporba loše riješena predloženim odredbama zakona o preraspodijeli zemljišta za javni interes urbaniteta. Istaknuo je kako je to riješila, po mnogim najbolja ministrica građevine Marina Matulović Dropulić u zakonu iz 2007. godine. Prof. Jukić je upozorio i kako uzimanje jedinicama pravo da planira i odlučuje o prostornom planiranju suprotno ustavnoj odredbi
“Zagreb zaslužuje urbanizam”
Jukić ističe kako građani žele red, predvidivost, jasne procedure i kvalitetna rješenja, no zbog brzine, političkih sukoba i izostanka komunikacije sve se češće gubi suština planiranja prostora.
– Zakon o prostornom uređenju trebao bi govoriti o tome kako štititi, planirati i razvijati prostor, a ne samo kako što brže realizirati projekte. Danas se rasprava vodi gotovo isključivo oko brzine, a ne oko sadržaja i vizije, upozorava.
Posebno kritizira način vođenja saborske rasprave, koju opisuje kao međusobno optuživanje političkih blokova, bez stvarne rasprave o tome što je dugoročno dobro za prostor i građane.
Izostanak stvarne participacije struke
Govoreći o procesu izrade zakona, Jukić navodi kako je imenovano povjerenstvo od više od 50 stručnjaka iz raznih institucija, no tijekom godine dana oni nisu bili uključeni u stvarni dijalog.
– Prvi sastanak bio je puka online prezentacija, bez mogućnosti rasprave. Isto se ponovilo i na drugom sastanku. To nije participacija, to je formalnost, naglašava.
Dodaje da je kroz e-savjetovanje pristiglo oko 1700 primjedbi, no velik dio ključnih prijedloga struke završen je odgovorom “primljeno na znanje”, što u praksi znači da se o njima nije ni raspravljalo.
Arhitekti kao dežurni krivci
Jukić odbacuje tvrdnju ministra Bačića da se arhitekti bune jer im se tim zakonima “izbija novac iz džepova te ističe da se time neopravdano prebacuje odgovornost na struku.
– Grad su stvorili arhitekti i urbanisti. To je identitet Zagreba. Ne može se sve svesti na članke zakona i brzinu izdavanja dozvola, poručuje.
Posebno problematičnom smatra najavu da će se građevinska dozvola moći dobiti u roku od 30 dana.
– To je poluistina. Sve što su prije radile gradske službe sada se prebacuje na jednog arhitekta, dok se dozvola samo formalno izdaje u 30 dana. Cijeli proces neće biti kraći, moguće je da će trajati i dulje nego dosad, upozorava. Jukić postavlja pitanje i koje su to službe u Ministarstvu koje će preuzeti izdavanje građevinskih dozvola u slučajevima koje predviđaju predloženi zakoni.
Centralizacija umjesto suradnje
Zaključuje kako se predloženim zakonskim rješenjima uvodi centralizacija i nametanje pravila koja se u praksi neće moći poštivati, a sve pod izlikom ubrzanja procedura.
– Prostor nije roba koja se troši na brzinu. On je temelj identiteta grada i kvalitete života. Ako to izgubimo, izgubili smo mnogo više od nekoliko mjeseci u postupku izdavanja dozvola, poručuje Jukić.
