Društvo arhitekata Zadar, zajedno s drugim društvima iz cijele Hrvatske, potpisalo je apel saborskim zastupnicima, županima, gradonačelnicima i načelnicima kojim upozoravaju na loše strane prijedloga novog Zakona o prostornom uređenju, koji će po njima dokrajčiti prostor i urbanizam kakav poznajemo.
Izdvojili su neke od njegovih glavnih nedostataka za koje ocjenjuju da bi mogli izazvati ozbiljne prostorne, društvene i financijske štete za općine, gradove, županije i Republiku Hrvatsku-
- Slabljenje nadležnosti lokalne i regionalne samouprave u planiranju svog prostora –ključne odluke o planiranju prostora oduzimaju se županijama, gradovima i općinama, što je suprotno postavkama Ustava RH, europskim stečevinama te stručnim utemeljenjima
- Gradnja protivno prostornom planu i bez demokratske procedure – površine za sunčane elektrane i priuštivo stanovanje mogu se graditi neposredno temeljem Zakona, čak i kada je to protivno prostornom planu, čime se isključuje lokalna zajednica iz procesa donošenja odluka o vlastitom prostoru
- Ukidanje svih prostornih planova u roku od 5 godina – ukidaju se svi važeći kao i oni koji su trenutačno u izradi, uključujući i sve planove „nove generacije“ na koje je tijekom prošle i ove godine utrošeno više od 17 milijuna eura javnih sredstava
- Nastanak pravnog vakuuma i prostornog kaosa – stručno se ocjenjuje da je nerealno u roku od 5 godina ponovno donijeti više od 3.500 prostornih planova u Republici Hrvatskoj: prema ovom prijedlogu Zakona, ostajemo bez važećih prostornih planova
- Degradacija naših gradova i naselja – dokida se i obezvrjeđuje urbanističko planiranje, a time i hrvatska urbanistička tradicija koja je desetljećima osiguravala planiranje prostora za škole, vrtiće, parkove, ulice i ostale javne sadržaje
– Naglašavamo i upozoravamo da ovaj Zakon ne ubrzava niti pojednostavljuje sustav prostornog uređenja – on ga dodatno degradira i razgrađuje te otvara mogućnost za stihijsku i netransparentnu gradnju. Umanjuje se uloga gradova, općina i županija te dugoročno zakida najvrjedniji resurs koji imamo – prostor, navodi se u apelu.
I dalje se omogućava gradnja sunčanih elektrana temeljem samog Zakona, čak i kada je to protivno prostornom planu, što može rezultirati situacijom da se uz naše kuće izgradi višehektarska sunčana elektrana bez da su vlasnici upoznati s tim kroz prostorni plan, a pritom mogu biti i izvlašteni sa zemljišta.
Omogućuje se gradnja priuštivog stanovanja izravno temeljem Zakona, čak i kada je to protivno prostornom planu te čak i u poslovnim i proizvodnim zonama izdvojenim od naselja, kao i na poljoprivrednim i šumskim zemljištima. Ovakvo izdvajanje “priuštivog stanovanja” predstavlja oblik getoizacije stanovnika te stvara obvezu cjelovitog infrastrukturnog i društvenog opremanja (školom, parkovima,…) „novostvorenih“ površina za stanovanje. Planerski i stručno, potpuno je neprimjerena, neprihvatljiva i za prostor pogubna ideja da se pod „priuštivim stanovanjem“ na ovaj način omogućuje stihijska gradnja bez planskog sagledavanja potreba, mogućnosti i opravdanosti. Gradnja stanovanja u trenutačno planiranim poslovnim i proizvodnim zonama predstavlja potrošnju prostora koji je godinama rezerviran za ostvarenje gospodarskog razvoja.
Zasebnom uredbom utvrđene su građevine, drugi zahvati u prostoru i površine koje se smatraju od državnog značaja. Uredbom je obuhvaćen i cijeli niz građevina, zahvata i površina koje mogu zauzimati i površine značajnih veličina, npr. “golf igrališta s 18 i više rupa ili površine veće od 40 ha”, kao i “površine izdvojenih građevinskih područja državnog značaja gospodarske, javne ili druge namjene”.
Svi prostorni planovi (i stare i nove generacije), bez obzira na njihovu kvalitetu i doprinos prostoru, u potpunosti se ukidaju, a započeti postupci izrade će se obustaviti ako se ne dovrše u roku tri godine.
– Urbanistički plan detaljnije planira prostor i primarno rezervira površine za sve javne sadržaje – osigurava da naselje ima školu, vrtić, parkove, tržnicu, zadovoljavajuće širine ulica, pješačke i biciklističke staze, drvorede… Unatoč navedenoj važnosti urbanizma ovaj zakon marginalizira urbanističko planiranje jer ga kao obvezu propisuje samo na području gdje čestice nemaju baš nikakvu mogućnost pristupa, a razinu urbanističkog planiranja svodi samo na prometno opremanje prostora. Što znači da ako postoji bilo kakva prometnica prostor ne treba uopće urbanistički planirati, odnosno ne trebamo rezervirati površine za vrtić, ambulantu, trg, sportsko/dječje igralište… Ovime smo od urbanizma kao javnog interesa degradirali do toga da zakonom izostavljamo društveno i infrastrukturno opremanje naših gradova i sela te ne planiramo suvisle prostorne cjeline zadovoljenih standarda, navodi se između ostalog u apelu.
