Tržnica Zadar uspjela je ove sezone u najam staviti sve tri kućice na obnovljenom Muraju, a solidna je i popunjenost tržnice na Poluotoku, iako je promet godinama bio u opadanju. Direktor Tomislav Letinić kaže kako „kiosci“ imaju svoje posjetitelje, ali većinom u večernjim satima te tome i prilagođavaju svoje poslovanje.
– Od dva ugostiteljska objekta jedan radi i ujutro, drugi samo poslijepodne, a treći objekt u kojemu je nekada bila suvenirnica pretvorena je u ugostiteljski objekt s talijanskim slasticama, cannolima i koliko znam posjetitelji su zadovoljni sadržajima, pogotovo četvrtkom kada se izvodi glazba uživo, kaže Letinić.
Podsjećamo kako je kiosk sa zadarskim suvenirima prvi otvorio svoja vrata na Muraju u ljeto 2023. godine, ali nije ni dovršio sezonu, već je morao zatvoriti jer prometa nije bilo.
Na natječaj koji je provela Tržnica Zadar, najveću ponudu od 840,50 eura za kiosk čija je namjena trgovina na malo dao je zadarski obrt Aqua Zadar.
Tržnica je za kiosk broj 2 provela natječaj uz istu početnu cijenu od 640 eura bez PDV-a. Objavljena je odluka po kojoj je taj kiosk dobio zadarski obrt za ugostiteljstvo Flare Events u vlasništvu Alena Maričića.
Što se tiče gradske tržnice, situacija je, prema Letiniću, šarolika i ovisi o poziciji i danu u tjednu. Od ukupno 118 mjesta trajnu rezervaciju nema trećina njih (označena zelenom bojom), no u vrijeme vikenda dolaze povremeni zakupci. Iznenađuje donekle mali broj prodavača s certifikatom „Proizvodi hrvatskog seljaka“, koji jamči da su prodavači sami proizveli sve što prodaju – na tržnici ih je u ovom trenutku samo šestoro.
– Nove certifikate dodjeljivat ćemo za oko mjesec dana, obično ih bude oko 15 koji se prijave. Osim dijela vanjskih štandova na kojima se prodaje i ono voće koje nije s ovog podneblja, uglavnom svi prodavači prodaju domaće proizvode. Međutim, kako bi proširili ponudu, na štand stave nešto iz vrta prijatelja, susjeda i onda ne mogu prodavati pod certifikatom vlastite proizvodnje, objašnjava Letinić.
O cijenama ne treba govoriti, sve je po nekoliko eura pa se ljudi znaju kako znaju i umiju. Rijetko tko ističe cijenu, što je u obvezi učiniti, dijelom zbog tradicije cjenkanja, dijelom jer tako ne odbijaju kupce na prvu a dijelom i zbog čestih promjena cijena tijekom jednog dana, ovisno o tome kako pojedino povrće „ide“ i kakva mu je trajnost i mogućnost vraćanja na tržnicu sljedeći dan.
