Alkohol i cigareta, glasi odgovor mlađe ženske osobe na pitanje što će tu biti. Ona je u subotu ujutro čistila svijetle pločice u prostoru tamnih stakala prostora iz kojeg je iselila Erste banka.
Odgovor na znatiželje automatski je izazvao rezignaciju: još jedan razlog manje da Zadrani koji su silom prilika potisnuli svoju građansku potrebu odlaska u Grad kojeg više nema.
U dijelu tog prostora dan ranije otvorena je prodavaonica sa sladoledima, nazvana Michelangelo gelato. Još jedno u nizu mjesta na kojima se prodaje sladoled u zadarskom središtu koje se zatvara završetkom sezone lizanja te slastice po ulici. Gotovo svaki drugi prostor ima tu namjenu na Kalelargi koja doživljava svoje preobrazbe od kojih je ova najgora. Nastavi niz: sladoled, naočale, patkice, peciva, sladoled, alkohol i cigarete, pa suvenirnica na svakom kantunu …
Glavna gradska ulica svedena je na jeftinu ponudu za masovni turizam, a bunili smo se kad je bila središte financijske moći, odnosno banaka koje su napustile Kalelargu. Ostala je tek OTP banka koja se barem tim činom pokazala kao izdanak Dalmatinske banke kad je bila zadarska. Odolijeva i stari dobri Borovo.
Tamna stakla, bijele gipsane ploče kojima se izvan sezone zatvara najveći prostor u kojem se prodaje sladoled, sve su to elementi neurbanog uređenja grada koji podliježu konzumerizmu. Konzervatori po tom pitanju nisu ni prstom maknuli. Aktualna gradska vlast u proteklih osam godina ništa nije napravila da se trendovi zaustava, promjene, uvedu neke mjere, a kamoli da se odredi namjena prostora u glavnoj gradskoj ulici kao što je svojedobno napravljeno za Trg.
Rimljani su Kalelargu koja je kolokvijalno proteže od Kolone do Gospe od zdravlja napravili kao Decumanus Maximus. Kada je u poslijeratnoj obnovi proširena, veliki arhitekt i urbanist Bruno Milić ostavio je njezinu povijesnu liniju (vidljiva na gornjoj fotografiji, opa) za spomen novim generacijama
Nažalost, ponos mogu vidjeti samo u starim razglednicama Zadra.
„Pusti ljude neka zarade“ s potpisom Branka Dukića doveli su građane Zadra da se sve više srame toga u što im se pretvorio Grad.
