Znanstveni kolokvij „Turističke zone: Razvojni paradoks hrvatskog turizma“, održan na Sveučilištu u Zadru, okončan je okruglim stolom „Turističke zone – Kako dalje?“, na kojemu su zadarski arhitekt, akademik Nikola Bašić, rektor Sveučilišta u Zadru prof. dr. sc. Josip Faričić i urbanist prof.dr.sc. Tihomir Jukić, uz moderiranje dr. sc. Saše Poljanec Borić iz Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, upozorili kako su ove zone, nekada držane rezervatima za razvoj i prestrukturiranje hrvatskog turizma, doživjele hipertrofiju zbog koje se nekontrolirano šire.
– U Zadru imamo primjer hotela na Boriku, koji su u vrijeme osnivanja zone bili na periferiji grada. Širenjem grada i prigradskog naselja Diklo ona je postala zona sa svih strana omeđena naseljenim područjima, a javne zelene površine ili površine nejasne vlasničke strukture u međuvremenu su privedene „svrsi“, što je protivno pozitivnom pristupu i smislu kreiranja turističkih zona. Investitorima je prepuštena inicijativa donošenja prostornih dokumenta pa možemo biti sigurni da će se u prostoru dogoditi nešto što neće služiti javnom dobru i uvažavati potrebe drugih, istaknuo je rektor Faričić.
Dopuštanjem vlasničkog etažiranja unutar turističkih zona one su potencijalno prevedene u pseudo-turistička područja, u područja nekretninskih akvizicija na jedinom preostalom slobodnom području mediteranskog EU litorala, a to su hrvatska obala i otoci, ističe akademik Bašić.
– Mi danas možemo obrisati planirane turističke zone bez straha da ćemo nešto izgubiti. Postoji opasnost da će se one početi realizirati odjednom, na način kakav ne možemo očekivati te postati prijetnja nekretninskog rušenja našeg temeljnog resursa, rekao je Bašić.
Kao primjer izdvojio je otočić Žižanj, na kojemu je podignuti kvazi OPG imanje s maslinikom, iako je jedini smisao objekt s bazenom s pogledom na Kornate.
– Susjedni otok, (Košara, op.a) jednu stijenu na kojoj se ne može uspostaviti bilo kakva poljoprivredna proizvodnja, talijanski holding podijelio je na četiri zone i pri samom vrhu, sve u skladu sa zakonom, Pravilnikom o pružanju ugostiteljskih usluga u seljačkom domaćinstvu, rade četiri OPG-a registrirana za proizvodnju ulja, za masline kojih nema niti će ih biti jer ne mogu uspijevati na tom udaru juga i mora. Oni tamo niti za sto godina ne mogu proizvesti temeljnu osnovu, maslinu. To je primjer nekretninske i manipulatorske investicije, rekao je Bašić.
Podržao je inicijative u kojima se kultiviraju zapuštena područja, umjesto da se intervenira u prostore primarne prirode, „otoke koji su i danas onakvi kakve ih je dragi Bog stvorio“.
Jukić je istaknuo kako su turističke zone u vrijeme kreiranja zamišljene kao monofunkcionalne, u kojima gosti duže odsjedaju na bazi sunca i mora, dok mi danas želimo polifunkcionalne zone, kojima ćemo prijeći iz pasivnog u aktivni turizam.
– Hrvatska nažalost već desetljećima nema državni plan i strategiju što s gotovo 600 turističkih zona. Radi se prema iskustvima od prije dvadesetak godina kada su rađeni županijski planovi s drugačijim poimanjem turizma. Postoji mogućnost da županije uklone tenzije, ukinu neke turističke zone, ali pitanje je i je li netko kupio zemljište i očekuje dobit. Iz mog iskustva znam da se neke zone nikada neće realizirati jer imaju stotine parcela, s desetinama vlasnika po jednoj parceli i tu se više radi o zemljišnoj politici nego prostornom planiranju, rekao je Jukić.
Kao problem usklađenja sviju interesa Faričić je naveo problem neinformiranosti, budući da je u javnosti sve manje kompetentnih stručnjaka koji će glasno progovarati o problemima.
