Brojne prijatelje i poznavatelje istinske r&r glazbe jutros je zaprepastila vijest o iznenadnoj smrti Ivana Grancarića Grance, vrhunskog glazbenika, skladatelja, tekstopisca, aranžera, ali prije svega dobrog čovjeka.
Otkako je opremio svoj studio u Diklu s jednakom je energijom radio i kao tonski tehničar, aranžer, ali i kao kreativni umjetnik, nastojeći u svemu biti pošten, dajući sve od sebe, koristeći svoje mnoge talente. Sa svakim je novim projektom nastojao biti bolji ne prestajući učiti i usavršavati se.
Snimio je vrijednu zbirku autorskih pjesama za koje je bio kompletni autor, dosegnuvši zadnjih godina razinu svjetske produkcije kao u audio, tako i u video aspektu.
Granco je bio jedan od najtalentiranijih, ali i najsamozatajnijih glazbenika koje sam upoznao. Kao suradnika, pamtit ću ga kao čovjeka kojem ništa nije bilo teško, nikada nije odustajao pri čemu je na vidjelo izlazila njegova nevjerojatna energija. Za sve je nalazio rješenja ne gubeći nikada kontrolu nad svojim radom, a osobito su fascinirale njegove ljudske kvalitete i neizmjerna ljubav koju je imao za svoju suprugu i svoju djecu.
Dragi Granco. Prije desetak dana smo se, kao i svake srijede našli i kao deset godina stariji sam te zamolio da, u slučaju da mi se nešto desi, staviš na net zadnju pjesmu koju smo skupa snimili, što si mi i obećao. Tada smo se tome smijali, a danas ja pišem ovaj tekst… Dragi moj prijatelju. Ni ja, ali ni mnogi koji smo te voljeli te nećemo nikada zaboraviti.
Umjesto epiloga, bit ću slobodan citirati stihove jedne davne pjesme:
“Dok vječnost traje oko nas
Svi smo njene lire stih
Umjesto svega…
Sjećanje u našoj duši vreba…”
(“Rekvijem za prijatelja” – grupa “Rock Mašina”)
