U sklopu renovacije pogona Maraske 2026. godine, razvojni laboratorij nosit će ime Nevenke Benini, najavila je to jučer Nina Stanić, šefica marketinga te posljednje zadarske tvornice. Maraska je tiskala knjigu Nevenke Benini, naslova Sjećanja i organizirala promociju u atriju Providurove palače. Svojoj bivšoj tehničkoj direktorici koja je kao tehnolog stvorila prve prirodne sokove u Jugoslaviji, iz Maraske su darovali i „bebu Amarenu“. Tako su nazvali mega bocu soka od maraške s originalnom etiketom koju je kreirao tadašnji šef reklame Duško Benini, pokojni suprug Nevenke Benini.
Na taj povijesni iskorak nakon maraskina i likera iz 17. stoljeća i prekretnicu u značaju Maraske podsjetio je Božidar Kalmeta. Sad se pitate što će ovaj tu, započeo je Kalmeta svoju priču o tome kako ga je na posao pripravnika kao mladog inženjera agronomije primila tadašnja tehnička direktorica.- Znalo se tko je gospođa Nevenka Benini koju su svi tako zvali, istaknuo je Kalmeta činjenicu da se ona i tada u vrijeme drugova i drugarica razlikovala po takvom oslovljavanju. I nije se moglo preko veze zaposliti u Marasku, dodao je Kalmeta. To zna gospođa Benini koja je tri godina ranije došla u Marasku sa svojim suprugom preko natječaja, dodao je suvremenik tog doba.
Kalmeta je govorio o svojoj šefici i knjizi koja je, prema njegovim riječima posveta jednom građanskom i ispunjenom životu. Ta mu je knjiga pomogla da zaokružio ono nešto što je 1983. godine vidio u gospođi Benini i zahvali svojoj šefici koju poznaje više od 40 godina i za sve što su ona i Duško Benini donijeli i dali Zadru.
O tome su govorili oni koji je jako dobro poznaju: od voditeljice promocije, glumice Tamare Šoletić koja je pročitala i riječi odsutnog urednika Mirka Jamnicki Dojmi, preko višeg kustosa Narodnog muzeja Hrvoja Perice do Abdulaha Seferovića.
Njih dvojica govorilo je i o likovnom stvaralaštvu bračnog para Benini, o ulozi i značaju Ateliera Benini do njihovog sudjelovanja u kulturnom i društvenom životu Zadra – od odlazaka na koncerte, u kazalište do druženja u kavani Central.
-Knjiga Sjećanja je pamćenje, ona je svjedočanstvo napuštanja socijalizma i početka građanskog identiteta pojedinca. Beninijevi su došli u Zadar 1964. godine kada je u gradu bilo 25 tisuća stanovnika, uglavnom došljaka. Gospodski odjeveni upadali su u oči, Duško je bio plemeniti buntovnik. Ja sam ga zvao maestro zato što je svirao violinu dok mu za vrijeme onog rata u zarobljeništvu nisu slomili prste, kazao je među ostalim Seferović istaknuvši ulogu Duška Benija bez kojeg ne bi bilo ni knjige njegove 94- godišnje supruge.
To što na promociji nije spomenuta činjenica da se gospođa Benini pliva od travanja do kraja listopada, bila je to jedina opaska same autorice na govornike.
I još uvijek sa životnom znatiželjom, Nevenka Benini zahvalila je svima pitanjem: tko kaže da još nema pravih i dobrih ljudi i s porukom: u životu je najvažnije imati sadržaj.
