Iz zadarskog SDP-a uputili su priopćenje kojeg potpisuje županijska vijećnica Helena Mikulandra, a koje prenosimo u cijelosti:
“Nema djece koja ne mogu ostvariti pristup zdravstvenoj zaštiti” rečenica je pročelnika Marka Kolege od prije svega tri mjeseca. Nema “apokaliptičnih” problema, kaže.
Pročelnik je već dulje vrijeme znao za predstojeće odsustvo pedijatrice Šitum Bušić, kao i to da se to može dogoditi i prije najavljenog datuma ali je, naravno, po tko zna koji put propustio pravovremeno osigurati zamjenu. Pitanje je – je li Dom zdravlja pravovremeno obavijestio HZZO o odlasku pedijatrice i potrebi za zamjenom?
Više od mjesec dana djeca će biti bez pedijatra. To, prema pročelniku Kolegi, nije apokaliptično.
Situacija s nedostatkom pedijatara nije nova – o njoj se govorilo još na prosvjedu pedijatara u siječnju 2020. godine te nerješavanje problema već pet godina nema opravdanja.
Rješenje je “krpanje” s timom bez nositelja gdje bi teret trebali podijeliti “liječnici koji će uskakati”, obiteljski liječnici i medicinska sestra. Tko će u tom razdoblju djeci propisati recepte, uputnice, putne naloge i ispričnice? Tko će djeci izdavati doznake za ortopedska pomagala koje roditelji, ako propuste rok od tri mjeseca, moraju sami platiti? Hoće li se dogoditi da djeca ostanu bez pomagala jer je netko propustio izdati doznaku na vrijeme? Hoće li trošak snositi pročelnik Kolega? Hoće li recepte, uputnice, putne naloge, ispričnice i doznake propisati liječnik koji uskače, obiteljski liječnik ili medicinska sestra? Svi navedeni pa ni pedijatar koji nije službena zamjena ne smiju ništa od toga.
Koga sve pročelnik Kolega stavlja u poziciju da krši zakon kako ne bi došlo do većeg zla? Hoćemo li dodatne troškove pribrojiti onima privatnih pregleda i terapija na koja roditelji vode djecu jer im županija iste nije osigurala?
Nitko neće ostati bez zdravstvene zaštite? Djeca već jesu bez zdravstvene zaštite i to godinama. Izgleda da pročelnik niti ne zna koliko je upisane djece jer navodi brojku od “nešto manje od deset tisuća”, dok je stvarna brojka, prema HZZO-u, 11 686 djece (studeni 2024.). U Županiji postoji 10 timova, odnosno 9,5 (od toga je jedan na pola radnog vremena) te je maksimalan broj upisane djece po timu 1190. Već tu dolazimo do brojke od 11305. Prema brojkama, određeni timovi imaju broj djece iznad zakonskog maksimuma (i to bez odsustva pedijatrice na bolovanju).
Treba li spominjati i stanje benkovačke pedijatrije u derutnoj zgradi koja prokišnjava, bez grijanja, s dvorištem punom šprica, starih madraca i ljudskog izmeta? Tu su se djeca skidala, pregledavala, liječila, a u istom timu više niti nema mjesta za upis nove djece.
Osvrnimo se i na nedavni slučaj ginekologa koji je zbog bolovanja medicinske sestre morao obustaviti rad, uputivši pacijentice da se žale Domu zdravlja. Tek nakon što je slučaj dospio u medije, problem je riješen. Česte situacije o manjku osoblja jasno potvrđuju da Dom zdravlja redovito ne osigurava zamjene, bilo za vrijeme bolovanja, bilo godišnjih odmora.
Kao da problem s pedijatrima i ginekolozima nije dovoljan, inspekcija je zbog neadekvatnih uvjeta zatvorila Županijsku dežurnu ambulantu obiteljske medicine što je dovelo do zagušenja Hitnog prijema nehitnim pacijentima i medicinsko osoblje izložilo pojačanom pritisku i većoj mogućnosti pogreške.
Kaže pročelnik, znalo se da su uvjeti neadekvatni i ta se priča “krpala” te će se naći rješenje kroz tjedan ili dva. Ako se za to znalo, zašto se rješenje nije našlo ranije? Na isti način se “krpa” i benkovačka pedijatrija?
Županijski Dom zdravlja je samo krpa na zakrpu, a između toga je najviše rupa. Pročelnik Kolega u svakom mogućem slučaju ili ne reagira ili reagira prekasno, kada više nije moguće gasiti požar, nego taj požar preraste upravo u – apokaliptičan. Naravno, najčešće u toj priči stradaju oni najranjiviji. Kako itko može pričati o ikakvim demografskim mjerama ako djeci nije osigurano ono najosnovnije kao što je pravovremena i adekvatna zdravstvena skrb? Svi, a ponajviše djeca, zaslužuju i imaju pravo na više od puke improvizacije i praznih obećanja. Hoće li pročelnik Kolega preuzeti odgovornost za sustav koji, usprkos svemu, jedva opstaje i to isključivo zahvaljujući humanosti liječnika.
