Ulijevanje zemlje ili blatnjave vode u more nije nepoznanica za Zadar u kojem se posljednjih godina događa euruptivna stanogradnje. Nakon gradnje zgrada na lokacijama TIZ-a i Tvornice kruha, na početku Dikla, pa do Maraske, ispumpavale su se podzemne vode, a neke su otjecale u zamućenom izdanju u more.
Građani i vijećnici su negodovali zbog zemlje u moru ispred gradske luke. Investitori su lani najavljivali kako će “ovisno o potrebama gradilišta, akumulirana i filtrirana morska i podzemna voda zajedno sa zemljanim materijalom (prirodnom mineralnom sirovinom) tijekom radova iskopa ispuštati u more putem postojećeg sustava za odvodnju oborinske vode zgrade “Maraska”.
“Tijekom izvođenja radova moguće je da će doći do zamućenja mora prirodnom mineralnom sirovinom. Za vrijeme ovih radova provodit će se monitoring kakvoće mora”, najavljivali su iz Zadar Resort-a kako bi umirili zadarsku javnost
U najnovijem slučaju Vruljice nema nikakve obavijesti i nikakve reakcije službi osim fotografija građana.
Iako je Grad Zadar napravio odvod voda iz Vruljice kroz otvor s izdignutih površina, kada padne kiša, razina more se diže, a onda se svako malo zamuti u Marini Zadar. To ekološki nije zagađenje, ali može biti određeni oblik štete.
Uzrok tome je gradilište luksuznih stanova na mjestu stare kuće koje je ležala na podzemnim vodama. Ona se crpi pumpama koje danas uslijed velike kiše nisu mogle pomoći.
Kada se u Vruljici gradila velika crpna stanica u sustavu odvodnje, onda se šest mjeseci čekalo na istjecanje vode iz udubine koju je trebalo betonirati, podsjeća bivši direktor Odvodnje.
Upravo to betoniranje područja na kojima se nalaze tzv. vododerine iliti ga foše, dovodi do toga da voda nađe svoj put.
To nije nepoznata pojava i zbog toga se događaju poplave za malo veće kiše. Zbog čega poplavi cesta kroz Vruljicu nakon izgradnje tzv. kišnih vrtova, to je pitanje na koje se struka ne izjašnjava.
Inženjeri iz sustava javnih službi s kojima smo razgovarali, osnovni problem u izbijanju tih prirodnih slivova vode koji nisu pod zaštitom Hrvatskih voda, nalaze u činjenici da se gradnjom presjeku njihovi tokovi.
Površinske vode nemaju gdje otjecati uslijed betonizacije jer se naravno ne rade vrtovi, ne sadi zelenilo oko novih stambenih zgrada – nema zemlja koja će upiti višak vode koja se podigne na određenim područjima kada padne kiša. Pridonose tome i ravni krovovi umjesto onih na “tri vode”…, dodaju inženjeri građevine.
I zato nije važno jer je na građevinskoj čestiti obaveza 20 ili 30 posto zelenila, kada investitori nastoje betonirati što više radi parkirnih mjesta ili stambenog kvadrata više kao što se to dogodilo, primjerice, na ovoj parceli koju je Grad prodao prije tri godine sinu zamjenice pročelnika za gospodarenje gradskom imovinom. Tamo jedva korov raste u okruženju mahom bodulskih kuća s vrtovima. Nema ni mrve zemlje koja bi upila oborinske vode koje se onda izlijevaju po ulici.
Nadležni u gradskoj upravi kažu kako će problem oborinskih voda na spornim područjima riješiti kolektor osme faze visoke zone. Cijev promjera dva metra proći preko Melade, Ulicom Ivana Gundulića (zgrade Solidarnosti) do izljeva u more, ispod Sfinge. Istina da će to trajati makar je izabran domaći specijalizirani izvođač radova – Vodoinstalacija.
