Prošlog se vikenda u Pakoštanima održao Znanstveni skup Pakoštane – općina na dodiru jezera i mora, a jedan od govornika na skupu bio je Danijel Kanski, stručnjak u području akvakulture. Nakon što je 15 godina radio u proizvodnji u vodećim tvrtkama, krenuo je u znanstvene vode na Sveučilištu u Zadru, a zatim šest godina kao savjetnik za ribarstvo u WWF Adria. Danas radi samostalno kao konzultant, a svoj širok spektar znanja, što praktičnog, što teorijskog, širi sudjelovanjem na brojnim stručnim skupovima i konferencijama. Osim o svom predavanju, za naš portal prokomentirao je situaciju s uzgojem bijele ribe u zadarskom arhipelagu.
Akvakultura u Općini Pakoštane
Na ovom je skupu održao predavanje na temu Akvakultura u Općini Pakoštane predstavljajući publici bogatu povijest akvakulture na tom području, a zatim i aktualnu situaciju u kojoj je uzgoj bitna društvena i ekonomska aktivnost.
- Početci akvakulture u Pakoštanima bili su bazirani u Vranskom jezeru, gdje je jegulja bila prva vrsta koja se u 17. stoljeću čuvala živom do prodaje. U Vransko jezero su zatim ubačene vrste poput šarana, babuške, cipla, soma i štuke s ciljem njihova ekonomskog iskorištavanja u ekstenzivnom uzgoju. Nakon proglašenja PP-a Vransko jezero daljnji razvoj akvakulture na tom području nije u skladu s ciljevima zaštite, a uvezene su vrste postale ekološki problem.
S druge strane, djelatnost morske akvakulture u Općini Pakoštane počela se razvijati mnogo kasnije, 90-ih godina 20. stoljeća, s razvojem uzgoja brancina i orade na području otoka Vrgade. Uzgoj bijele ribe na Vrgadi oblik je moderne intenzivne proizvodnje s oko 2000 tona ribe godišnje, namijenjene europskom tržištu. Krajem prošlog stoljeća u arhipelagu otoka Vrgade započeo je i uzgoj plavoperajne tune.
- Iako je akvakultura bitan ekonomski čimbenik na području Općine Pakoštane, današnji trendovi povećanja temperature mora, nedostatka adekvatne radne snage i kompetitivnijih prihoda u turističkim djelatnostima stavljaju akvakulturu u neizvjestan položaj u bliskoj budućnosti.
Akvakultura – izvor hrane ili ekološki problem
Pitanje akvakulture je kompleksno, a problematičan je trend polarizacije pristupa, kako objašnjava Kanski. Naime, polarizacija ide na zaštitu prirode s jedne strane, a s druge strane na proizvodnju i iskorištavanje resursa, odnosno na područja biologije i agronomije.
- Razmišljanja idu u suprotnom smjeru, tu podjelu imate i na nacionalnoj razini, imate tako Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije te odvojeno Ministarstvo gospodarstva. Činjenica je da živimo na istom mjestu i trošimo iste resurse pa trebamo naći zajedničko tlo i konsenzus, održavati proizvodnju, a pri tome čuvati prirodu. Nažalost, natpisi u medijima su često jednostrani i tema se obrađuje iz jedne ili druge perspektive, kaže ovaj stručnjak koji je imao jedinstveno iskustvo steći znanje iz obje sfere.
Zadarski arhipelag
Zadarski akvatorij područje je najrazvijenije marikulture u Hrvatskoj s najvećim brojem kaveza smještenim u Srednjem, Iškom i Ravskom kanalu te uz otočić Vrgadu.
- Dosegli smo maksimalne kapacitete za naše područje. Radi se o tome da su uzgajališta i uzgojni kapacitete temeljeni na prostornim planovima koji predviđaju zone akvakulture, ali vrijeme izrade planova i ono čemu svjedočimo danas, a to su klimatske promjene, nisu usklađeni. Radimo uzgoj na starim pretpostavkama, kapacitete na temperaturi od 26 do 27 stupnjeva. U međuvremenu je porasla temperatura mora, a ona će još rasti i sada već proizvođači imaju velike gubitke, no do tih je podataka teško doći. Puno ribe ugiba, ali podaci koje dostavljaju proizvođači na Ministarstvo odnose se na razdoblje od prije dvije godine do godinu dana, nemamo podataka u real time-u, objašnjava Kanski.
Nove vrste, zatvoreni sustavi ili genetska selekcija – cijena svakako ide gore
Teško je dati jedan odgovor koji će biti rješenje za klimatske promjene, ali izvođači će svakako morati mijenjati pristup. Kanski navodi nekoliko potencijalnih scenarija koji bi se mogli dogoditi u bliskoj budućnosti.
- Promjena parametara mijenja cijelu strategiju uzgoja, ne možemo samo reći ljudima na nasađuju duplo manje ribe jer neke zemlje to nisu napravile i jednostavno nećemo biti konkurentni, pa nećemo imati tu granu industrije. S druge strane, činjenica je da se brancin za koju godinu više neće moć uzgajati jer ne trpi visoke temperature.
Uzgoj brancina i orade naši su proizvođači doista usavršili te posjeduju bogato znanje o uzgoju tih vrste, no to dakako nisu jedine vrste koje se mogu uzgajati.
- Osim drugih vrsta, možemo teoretski nastaviti uzgajati i ove, ali u zatvorenom sustavu, ne u moru. To naravno znači skuplju proizvodnju koja će podići cijenu krajnjeg proizvoda. To se već radi vani i taj je brancin tri puta skuplji. Drugo rješenje je genetska selekcija, odnosno da se mrijestom biraju vrste brancina otpornije na visoke temperature. Do sada se išlo u selekciju prema masi i rastu, a sada bi išli u smjeru temperaturne tolerancije.
Zaključak je da će hrana u svakom slučaju poskupjeti, a da društvo treba usmjeriti prema tome da bude samodostatno s hranom proizvedenom na svom području, kazao je za kraj Danijel Kanski.
