Park Prirode Velebit ugostio je u rujnu podno Tulovih greda i na Majstorskoj cesti koncert i reli utrku motora, quadova i SSV vozila. Na svojoj Facebook stranici PP Velebit je objavio da je u organizaciji Lovinačkog turističkog foruma, neprofitne udruge iz Lovinca 1. rujna na Majstorskoj cesti i livadi podno Tulovih greda održan “nesvakidašnji glazbeni performans, prvi takve vrste u 192 godine njezina postojanja”. Ansambl Sudar Percussion izveo je ondje Jean Michel Jarreov Oxygene. Stručnjaci i ljubitelji prirode se pitaju je li, s obzirom na buku, veliki broj ljudi, osobnih vozila i autobusa, taj zaštićeni krajolik podobna kulisa za jedan takav događaj i nije li se on mogao održati u Lovincu ili okolici, ako je cilj obogatiti manja mjesta kulturnim događanjima.
Ravnatelj PP Velebit Mario Šaban je u razgovoru za Hinu rekao da je izašao u susret Lovinačkom turističkom forumu, da komercijalnu uslugu koju PP Velebit nudi nije naplatio, ali da se sljedeće godine nikakav koncert neće održati na toj lokaciji. Ana Jurković, organizatorica koncerta, rekla je da je na tom događanju bilo oko 500 ljudi koji su s ličke i dalmatinske strane prevezeni mini autobusima kako automobilima ne bi zakrčili Majstorsku cestu.
“Mi smo koncert održali zbog poštovanja prema prirodi i Velebitu i ne bi htjeli da ostane gorak okus u ustima”, izjavila je Jurković. Smatra da Velebit ima “veliki turistički potencijal” i da PP Velebit komercijalizacijom, odnosno ustupanjem zaštićenog krajolika za održavanje koncerata ili reli utrka, radi odličnu stvar jer tako ima kontrolu nad događajima.
Ravnatelj Šaban tvrdi da PP Velebit kontinuirano provodi mjere zaštite prirode i koristi sve dostupne mehanizme, ali dodaje da je u “nezavidnoj situaciji” jer je Majstorska cesta državna cesta i on ne može zabraniti vožnju javnim prometnicama. Po njegovim riječima, izdavanjem koncesijskih odobrenja za takva događanja Park prirode barem ima saznanja o njima te ima mogućnost uvjetovati na koji način će se odvijati. “Organizirali mi to ili ne, na Majstorskoj cesti se redovito okupljaju vozači tih vozila i imaju svoje interne utrke. Ja sam u pat poziciji”, kazao je Šaban.
Poklonici Velebita svoje su negodovanje izrazili na društvenim mrežama i pišu da je takva komercijalizacija Velebita “sramotna, tragična i žalosna”.
“Iako ponosni na to što Velebit ima i što on jest, pod navalom želje za zaradom čini se da ga ne znamo čuvati od sebe samih. Spomenuti koncert ili reli utrke su neprimjereni načini komercijalizacije najveličanstvenije planine u Hrvatskoj. Možda se i pitate zašto se novac poreznih obveznika izdvaja za rad osoblja u parku prirode, tj. za mehanizme očuvanja i zaštite ugroženih biljnih i životinjskih vrsta, geoloških vrijednosti Majstorske ceste i same ceste kao kulturnog spomenika, ako se one istovremeno uništavaju”, rekla je za Hinu dr. sc. Sanja Urin, antropologinja na Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu.
Perica Martinović, vlasnik turističke agencije usmjerene na offroad motoekspedicije i organizator sad već vrlo poznate utrke Dinaric Rally koja prolazi i Majstorskom cestom, ne vidi problem u održavanja reli utrka u PP Velebit.
“Potpunom zabranom komercijalnih aktivnosti ubija se turizam. Rješenje nije zabrana već legaliziranje istih uz stroga pravila, uključujući ograničenje brzine na najviše 40km/h”, rekao je Matijević. Smatra da se jedino na taj način može kontrolirati što se radi u PP Velebit, inače će se, tvrdi, razmahat ilegalne aktivnosti.
Lani je više od 40 znanstvenika potpisalo prosvjedno pismo kojim se od uprave PP Velebit traži zabrana održavanja reli utrka i vožnja off-road vozilima u granicama parka i Majstorskom cestom, zbog velike štete koju takva vozila nanose biljnom i životinjskom svijetu kao i samoj Majstorskoj cesti, dragulju kulturne baštine. Šaban njihov apel upućuje na drugu adresu – ministarstvo.
Hina se u traženju odgovora kako pomiriti očuvanje najopjevanije hrvatske planine i “rentanje” iste u komercijalne svrhe obratila Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije.
Ministarstvo se na kraju oglasilo birokratskim odgovorom da je u parkovima prirode dopušteno provoditi aktivnosti u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode te pravilnicima o zaštiti i očuvanju konkretnog zaštićenog područja (..) te da “za određene dopuštene djelatnosti postoji i Pravilnik o koncesijskim odobrenjima na zaštićenom području”.
Iako još uvijek “Ličanin vrli po njemu skita i još u gori pjeva vila Velebita”, mnogi se pitaju da li će “naša sveta gora i pradjedova naših dika” ostati raj “vilovitog stijenja, mirisavog smilja, strmih duliba i klanaca” ili će postati igralište za “brze i žestoke” uz buku motora i mirise oktana?
