Gradilište hotela u prostoru tvornice Maraska graniči s istoimenom Maraska parkom čija je sudbina i dalje neizvjesna.
Radi se o zelenoj površini unutar koje postoje vlasnički problematične međe, kojeg Nasadi baš osobito i ne održavaj, a Zadrani su zaboravili na parkovnu kulturu. Kroz park prolazi utabani put, prečac za spajanje Trpimirove s Ulicom M. Krleže uz koju se nalazu stambeni kompleks poznat pod nazivom Maraska parka.
Rubni pojasa Maraska parka pretvoren je u gradilište. Postojeći zid je srušen, ograde su pomaknute u sam prostor parka. Prema 3D projekciji u tom dijelu bit će bazenski prostor.
Iako će uređenje okoliša na gradilištu hotela čiji je investitor Dogus grupa preko svoje tvrtke Zadar resort, biti završna faza, pitali smo investitore da nam se očituju na postojeće stanje kao i jesu li dobili suglasnost za korištenje parka za potrebe gradilišta.
Nakon objave teksta dobili smo uz isprike očitovanje investitora: Ovaj posao je obnova postojećeg graničnog zida jer je postojeći bio u užasnom stanju i predstavljao je rizik za korisnike hotela i parka.
Naš glavni izvođač Kamgrad d.o.o. je nabavio sve važeće dozvole prije izvođenja posla, napisano je u odgovoru na novinarski upit. Poslali su nam i dokumente koji dokazuju kako su od Grada dobili dozvolu i plaćaju privremeni zakup korištenja “javne površine” i to do 14. listopada.
U zaključku Gradonačelnika je i obaveza povratka u prvobitno stanje o trošku investitora.
Prema važećim III. Izmjenama Detaljnog plana uređenja, kojeg je napravio D&Z čiji je vlasnik Zdravko Livaković konzultant na projektu hotela Maraska koji će postati dio Hayatt lanca, navodi se ova odredba:
Planom se predviđa revitalizacija i sanacija perivoja ¨Maraske¨, te njegovo opremanja adekvatnim urbanim mobilijarom i rasvjetom.
Postojeća ograda je zadržana kao memorijski element, ali i kao element simboličke privatnosti vrta. Prilikom rekonstrukcije prometnice treba se paziti da se ne naruši ambijentalna vrijednost litorala te prirodno stanje mora na lokaciji.“, napisano je u važećem DPU iz 2017.
Je li zid privatnosti bio taj koji je dijelio park od tvorničkog kruga pa je srušen, i je li je to u obuhvatu projekta prema kojem je izdana građevinska dozvola, također su pitanja bez odgovora.
Tumačenje prostornih planova često ispadne kao i tumačenje rupa u zakonu. U tom istom Detaljnom planu uređenja, zaštita zida kao dijela zadarske kolektivne memorije istodobno ne važi za dio kamene ograde ispred budućeg hotela koji je srušen.
Planeri iz D&Z to su predvidjeli, a gradski vijećnici usvojili DPU u kojem je i ova kontradikcija u odnosu na zid:
“Dopušta se uklanjanje zida prema obali kako bi zgrada dobila proporcionalno širok vanjski prostor ispred glavnog pročelja vile Luxardo”, kako je naziva autor plana.
Ali tko će biti detaljan kada se radi o tako velikoj investiciji i još većem zahvatu. Čak ni vijećnici Akcije mladih koji su od 2016. godine upirali u uzurpaciju Maraska parka nisu to primijetili.
