Zadarski kalendar svetog Krševana najstariji je poznati astronomski tekst nastao na hrvatskim područjima tijekom srednjega vijeka. Prvi je pisani dokument u Hrvata koji donosi efemeride (astronomske tablice koje donose podatke o položaju i gibanju nebeskih tijela) Sunca i Mjeseca, i prvi tekst u Hrvata u kojem se koriste arapski brojevi.
Ovaj rukopis svjedoči o živoj znanstvenoj aktivnosti u nekada neopravdano etiketiranom „mračnom“ srednjem vijeku, a izvorni znanstveni članak o efemeridama u njemu u posljednjem broju časopisa „Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine“ objavili su Dragan Roša, Maksim Klarin i Damir Hržina iz Zvjezdarnice Zagreb i Marijana Borić iz Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Rukopis nastao u skriptoriju benediktinskog samostana sv. Krševana 1322. godine, danas se čuva u Bodleian Library u Oxfordu i našoj je znanosti bio nepoznat do sredine 20. stoljeća. Jedan od razloga je i taj što je iz Zadra odnesen svega 12 godina nakon nastanka.
Redovnik koji ga je napisao odnosi ga u benediktinski samostan sv. Andrije u Avignonu, zatim je u samostanu Saint Michel u Normandiji, a potom u Engleskoj u benediktinskom samostanu u Dorchesteru. Na kraju ga je antikvar Elias Ashmole 1667. godine zajedno sa svojom bogatom zbirkom knjiga i rukopisa donirao bodleianskoj knjižnici u Oxfordu, gdje se čuva i danas.
Ugovorom s Hrvatskim državnim arhivom otkupljena je kvalitetna preslika izvornog dokumenta i izrađena transkripcija svih tekstova i tablica, a zahvaljujući Sveučilištu u Zadru i Hrvatskom državnom arhivu godine 2018. izdana je opsežna, dvojezična monografija.
Kalendar donosi astronomske, komputske, efemeridne, liturgijske, astrološke, alkemijske i povijesne podatke. Rukopis pisan na latinskom jeziku bogat je raznolikim tumačenjima i preciznim astronomskim podacima sistematiziranima i oblikovanima u tablice načinjene za razdoblje od 76 godina, završno s 1369. godinom.
Vladanje znanjima iz astronomije bilo je zapadnom civilizacijskom kršćanskom krugu, time i Hrvatima, veoma važno za izradu Uskrsnih tablica. U julijanskom kalendaru naime obična godina sadržava 365 dana dok svaka četvrta godina ima jedan dan više (prijestupna godina), koji se dodaje veljači. Razlika od 0,0078 dana, za koliko je otprilike kalendarska godina duža od tropske, vremenom se nagomilavala. Za oko 128 godina poprimala je iznos od jednog dana. Zbog toga je tijekom godina proljetni ekvinocij padao u sve ranije datume. Na Prvom Nicejskom saboru održanom 325. godine donesena je odluka da se za datum proljetnog ekvinocija uvijek uzima 21. ožujka i to radi računanja Uskrsa, a za datum Uskrsa odabrana jprva nedjelja nakon punog Mjeseca po isteku proljetnog ekvinocija.
Do 1582. godine u kojoj je provedena gregorijanska reforma kalendara, razlika tropske i kalendarske godine narasla je na 10 dana. Gregorijanskom reformom »preskočeno« je 10 dana. Nakon datuma 4. listopada slijedio je 15. listopada. Nadalje, uvedeno je da svaka četvrta godina bude prijestupna, osim godina koje su djeljive sa 100, a nisu djeljive s 400.
Razlika današnjeg datuma kada je Zemlja u perihelu i onog koji je bio kada su priređivane efemeride u Kalendaru sv. Krševana iznosi oko 20 dana. Zemlja je tada u perihelu po julijanskom kalendaru bila oko 14. prosinca, a u afelu oko 14. lipnja.
Dio tablica daje precizne podatke o deklinacijama Sunca za svaki dan u godini, meridijanskim visinama Sunca, trajanjima dnevnog svjetla i dnevnih izmjena Sunčeve ekliptičke duljine, iz kojih se vidi da su autori bili u stanju registrirati i najsitnije promjene u brzinama prividnog kretanja Sunca tijekom godine te visoku razinu astronomskih znanja.
Kalendar svjedoči ne samo o prijenosu znanja između europskih znanstvenih središta i periferije, već i kao pisano svjedočanstvo da su plodonosni utjecaji iz islamske znanosti, preko kulturnih središta arapske Španjolske Toleda i Córdobe dospijevali do samostana u Kataloniji a zatim i dalje po Europi, pa i Zadra. Smatra se najstarijim sačuvanim tekstom s dosljednom i vrlo ranom uporabom arapskih brojki, što je bila rijetkost i u europskim krugovima.
Za kraj, recimo kako je Kalendar sv. Krševana utkan u Pozdrav Suncu, u koju je arhitekt Nikola Bašić ugradio podatke o Sunčevoj deklinaciji, visini Sunčeve kulminacije i trajanju dnevnog svjetla uz imena i pripadajući datum kada se slave poznati zadarski sveci. Svjetlosni efekti na instalaciji usklađeni su s vremenima izlaska i zalaska Sunca.
