Općinski sud u Zadru odbacio je tužbu Javne ustanove Nacionalni park Paklenica da se ispravi zemljišnoknjižno stanje kojom je Planinarski dom na Paklenici, a radi se o kući i dvorištu površine 720, upisan kao vlasništvo Planinarskog društva Paklenica te se upiše u vlasništvo Republike Hrvatske. To ne znači da na kraju ovaj planinarski objekt neće prijeći u ruke države, budući da je već pokrenut drugi postupak s istim ciljem, ali to ne može provesti nacionalni park, već sama država.
U podnesenoj tužbi navodi se kako se Planinarski dom u cijelosti nalazi unutar obuhvata granica Nacionalnog parka Paklenica određenih još 1949. godine, a zemljišnoknjižni sud prihvatio je zahtjev PD Paklenica da se uknjiži u njegovo vlasništvo, temeljem ugovora sklopljenog s Nacionalnim parkom Paklenica, kojim mu je 1964. odobrena nadogradnja i adaptacija ranije Lugarnice u Velikoj Paklenici, sagrađene 1904. godine za potrebe tadašnje Šumarije. Dio kuće, zemljište na kojem je izgrađena i okućnica ustupljeni su bez naknade Planinarskom društvu Paklenica, ali i nadalje ostaju pod Nacionalnim parkom. PD Paklenica, prema navodima Javne ustanove, u objektu obavlja ugostiteljsku djelatnost te se godinama oglušuje o obvezu da u svako doba stavi na raspolaganje dio prostora osoblju Nacionalnog parka za službene svrhe.
Nije sporno da su planinari, uz odobrenje i u suradnji s Nacionalnim parkom radili na nadogradnji Lugarnice, rad planinara da je bio na volonterskoj bazi, a građu da je besplatno dao Nacionalni park, no to da nije osnova za stjecanje prava vlasništva jedne udruge nad objektom javne namjene.
PD Paklenica pozvao se na odredbe Zakona o športu, budući da se radi o pretvorbi vlasništva sportskog objekta, a oni objekti za koje Sabor ili lokalna samouprava nisu u roku od 90 dana od donošenja zakona donijeli akt o preuzimanju u vlasništvo, prešli su u vlasništvo športske organizacije ili udruge koja je imala pravo korištenja tom nekretninom. Republika Hrvatska propustila je preuzeti sportski objekt u vlasništvo iako je na to bila ovlaštena 1992. godine, a Općina Starigrad i Zadarska županija 1995. godine, istaknuli su u PD Paklenica.
Sud je utvrdio kako ugovor o adaptaciji ne može biti valjana pravna osnova za stjecanje prava vlasništva te je nekretnina kao zemljište unutar granica Nacionalnog parka Paklenica postalo vlasništvo Republike Hrvatske za cijelo po sili zakona. Time se dalo naslutiti kako će Republika Hrvatska, koja je sama pokrenula parnični postupak protiv zadarskih planinara, vjerojatno uspjeti u svojoj tužbi. Međutim, JU NP Paklenica nije oštećen u svojim pravima te nije aktivno legitimiran tražiti uknjižbu u korist treće osobe, neovisno o činjenici što je država osnivač Parka.
