Jedna od stvari koje su funkcionirale u prošloj državi, a dolaskom demokracije su zaboravljene, je gradnja skloništa za građane u slučaju ratnih djelovanja. Ta prakse iz socijalizma pokazala se itekako potrebnom u devedesetim godinama, iako oni koji su ih gradili i projektirali nisu mislili da će služiti za zaštitu jednih od drugih, već od „vanjskog neprijatelja“. U vrijeme granatiranja zasigurno su i u Zadru spasila više života. Nakon toga većinom su pretvorena u spremišta, garaže, ovisno što se od njih moglo napraviti a da ne budu stvar javnog dobra.
Analiza Državnog ureda za reviziju o upravljanju i korištenju skloništa za građane pokazala je porazne rezultate: u 2.040 skloništa, s koliko ih raspolaže, Hrvatska može smjestiti manje od deset posto svog stanovništva. Više od tri četvrtine skloništa, njih 1.637, nalazi se u 14 najvećih gradova, a najviše ih je u Zagrebu i u njih se može smjestiti 168.000 stanovnika glavnog grada.
Hrvatska ne zna broj ni stanje svojih skloništa, njeni zakoni ne definiraju što se misli pod javnim skloništem a još koncem 1998. općinama i gradovima ukinuta je obveza gradnje javnih skloništa, kasnije i obveza investitorima da pri gradnji stambenih i poslovnih zgrada, grade i skloništa. Još kasnije, investitorima koji iz određenih razloga nisu bili obvezni graditi sklonište, ukinuta je i obveza da na to ime plate doprinos za njegovu izgradnju.
Revizija je utvrdila i da je Zakon o sustavu civilne zaštite, koji je na snagu stupio 2015., propisao da općine i gradovi preuzimaju upravljanje i održavanje javnih skloništa na svom području, no nije utvrdio što se podrazumijeva pod javnim skloništem. Nakon detaljne analize stanja i upravljanja skloništima, Revizija je ocijenila da od 14 najvećih gradova njih sedam djelomično učinkovito upravlja i koristi skloništa za građane, a drugih sedam to radi učinkovito, ali nužna su im određena poboljšanja.
U prvoj skupini su: Bjelovar, Dubrovnik, Koprivnica, Slavonski Brod, Split, Velika Gorica i Zadar, ali i Ravnateljstvo Civilne zaštite, a u skupini onih čije je upravljanje ocijenjeno učinkovitim Karlovac, Osijek, Pula, Rijeka, Varaždin, Zagreb i Zaprešić.
