Nakon što je Trgovački sud u Zadru odbacio tužbu Gortana kojom je od Grada Zadra tražio čak 15 milijuna eura odštete zbog spora oko komunalnog doprinosa za zgrade na TIZ-u, odbacio je i tužbu s Gortanom povezanog Lignuma, koji je za isti predmet tražio odštetu od 2,9 milijuna eura (17,3 milijuna kuna), ili da eventualno prisili Grad Zadar da u roku od osam dana s Lignumom sklopi ugovor o otkupu zemljišta na TIZ-u za 2,33 milijuna eura.
U istom sporu i Gortan je, sada u stečaju, tužio Lignum da proglasi ništetnim sporazume o osiguranju, prijenos poslovnih udjela i vlasništvo nad nekretninama s Gortana na Lignum, ali taj zahtjev je odbijen jer nisu dokazane protuzakonite radnje. Kako je Gortan izgubio u sportu s Lignumom, morat će mu na račun troškova postupka isplatiti 100.000 eura, no još veći iznos od 111.937 eura Lignum će morati isplatiti Gradu Zadru.
Lignum je spor pokrenuo tvrdeći kako je zemljište zapravo u njegovom vlasništvu te je tražio da Grad Zadar naknadu za otkup zemljišta za gradnju javne infrastrukture isplati njemu, a ne Gortanu. Podsjeća se kako je Gortan 2004. godine kupio 45.000 kvadrata zemljišta na TIZ-u od OTP banke, po nabavnoj cijeni od 2.334.480 eura.
Grad Zadar odgovorio je kako Lignum ne može imati pravni interes u poslu kojeg je sklopio s Gortanom, koji se temeljem tih ugovora na TIZ-u obvezao o svom trošku izgraditi sve objekte i uređaje komunalne infrastrukture koji se financiraju iz komunalnog doprinosa i to u roku od pet godina, a potom sve objekte sa zemljištem namijenjene javnoj uporabi prenijeti u vlasništvo Grada Zadra. Gortan nije izvršio svoje obveze, izgrađene objekte i uređaje nije prenio u vlasništvo Gradu Zadru, nego ih je naknadno predao u fiducijarno vlasništvo Lignumu.
Sud je prihvatio navode Grada Zadra da Lignum nije bio stranka ugovornog postupka iz kojeg proistječe spor te nije sporno da se komunalni doprinos plati gradnjom objekata i uređaja komunalne infrastrukture
– Ovakav ugovor zapravo daje određenu autonomiju kako jedinici lokalne samouprave u naplati obveznog davanja, tako i samom investitoru. Prema shvaćanju suda, nije nedopušteno ugovoriti da vrijednost izgrađene infrastrukture bude veća od iznosa kojega bi investitor platio prema upravnom rješenju. Upravo se to dogodilo u ugovornom odnosu investitora radova na prostoru TIZ i Grada Zadra. U tumačenju tog ugovora sporno je upravo pitanje što s viškom vrijednosti izgrađene infrastrukture, a prema odluci u ranijem postupku nije dokazano da je za takav prijenos Grad Zadar trebao platiti naknadu, presudio je sudac Trgovačkog suda u Zadru.
