Opća bolnica u Zadru morat će pacijentici, svojoj medicinskoj sestri, isplatiti odštetu od 73 tisuće eura s kamatama zbog posljedica rutinskog operativnog zahvata kojega je obavio specijalist neurokirurg 2010. godine, a završio je trajnim posljedicama po njezino zdravlje. Također će joj svake godine od ove na ime izgubljene zarade s osnova nemogućnosti bavljenja poljoprivredom isplaćivati iznos od 2.643 eura.
Žena je operirana zbog diskus hernije, nakon čega je osjećala utrnutost noge. Kako je sve bilo praćeno jakim bolovima, drugi neurokirurg dr. Ivan Blajić ju je, u odsustvu prvog neurokirurga operirao, nakon čega su joj smanjeni bolovi, ali joj je pareza noge ostala kao trajna posljedica. Bolnica u postupku nije priznala grešku liječnika, tvrdeći kako se radi o rijetkoj, ali mogućoj komplikaciji liječenja te nije odgovorna za nju.
Medicinska sestra navela je kako ju je liječnik uvjerio da se radi o jednostavnoj operaciji koja se operira 40 minuta, koja nije opasna i koja je bez komplikacija. Kako je radila i na odjelu neurologije dobro zna kakva je to operacija i da ju je obavilo „pola ljudi koji radu u bolnici”. Nakon buđenja poslije operativnog zahvata osjetila je da joj je noga nepomična. Bolovi su postali nesnošljivi, lijekovi nisu pomagali i nakon pretraga preklinjala je drugog liječnika da obavi novi operativni zahvat, na što je ovaj uz prethodno nećkanje i pristao, rekavši da joj ne može spasiti nogu.
Bolovi u leđima i nozi su eliminirani, međutim pareza lijeve potkoljenice je i dalje ostala. Liječnik joj je rekao da se prvi zahvat nije niti mogao obaviti jer nemaju instrumente za to. Ona oštećenu nogu uopće ne osjeća ispod koljena, kao da je „drvena”.
Iz nalaza i mišljenja prof. dr. sc. prim. Vilija Beroša, stalnog sudskog vještaka za neurokirurgiju, koji je pregledao dokumentaciju i pacijenticu, iščitalo se kako je operacija bila indicirana i da su primijenjene adekvatne operacijske metode – interlaminektomija uz RTG evaluaciju nivoa. Jedini element koji nije uobičajen je oštećenje tvrde moždane ovojnice živca koja je nastalo intraoperativno. Razvoj motorne slabosti po sadašnjem ministru predstavlja rijetku, ali moguću komplikaciju operacije odstranjenja hernijacije intervertebralnog diska.
– Točan uzrok nastanka pareze u konkretnom slučaju ne može se sa sigurnošću niti potvrditi niti isključiti. Niz faktora može utjecati na njezinu pojavu, a u ovom slučaju nedostaju elementi koji bi jasno ukazali na uzrok razvoja motorne slabosti odnosno koji bi ukazali da li se radi o grešci ili komplikaciji u tijeku liječenja, naveo je Beroš.
I drugi vještak prof. dr. sc. Darko Ledić zaključio je da niti jedan od liječnika nije počinio grubu liječničku grešku iz namjere ili nehaja. Ipak, ovakve komplikacije nisu tipične za ovu vrstu operacijskih zahvata već se rijetko zbivaju. Ako nakon invazivnog postupka dođe do ozljede struktura koje nisu bile cilj zahvata može biti zaključak da postupak nije pravilno izveden te ne bi smjelo doći do ozljede živčanog tkiva. Ne radi se o grešci u klasičnom smislu niti o komplikaciji u klasičnom smislu te riječi, već o neželjenom zbivanju koje se teško može svrstati u kategoriju medicinske komplikacije jer u tom slučaju ne bi bila nužna ponovna hitna istovjetna operacija.
– Utvrđeno je da je tijekom prve operacije došlo do ozljede dure – moždane ovojnice, a također i do ozljede korijena živaca koja je uzrokovala štetnu posljedicu, neurološki ispad u vidu pareze lijevog stopala. Ne radi se o očekivanom i uobičajenom nepovoljnom ishodu kod odstranjenja diskus hernije, već je došlo do ozljeda struktura koje nisu bile cilj zahvata i ne spadaju u planirani operacijski tijek, a koje ozljede su dovele do pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice i do trajnog smanjenja opće životne aktivnosti, presudila je sutkinja Općinskog suda u Zadru.
