Županijski sud u Zadru potvrdio je optužnicu protiv dvadesetak Zadrana i firmi koji su osumnjičeni za gospodarski kriminal, odnosno za izvlačenje tadašnjih 12 milijuna kuna iz svojih firmi kroz fiktivne poslove i pozajmice, kako bi izbjegli plaćanje davanja državi. No do osude trojice prvooptuženih Vedrana Ikića, Budimira Savarina, Žilijena Satmaria i njihovih pomagača dug je put, ne samo zbog dokazivanja nepravilnosti utvrđenih knjigovodstvenim vještačenjem, nego i zbog poznatih zadarskih odvjetnika koji će optužnicu pokušati srušiti na sudu.
Kada sjednu za optuženičku klupu, sa zadarskim poduzetnicima bit će Branimir Zorica, Milan Petričić, Ivan Bitanga, Ive Brkić, Andrej Korljan, Šime Petrić, Šime Lukačić, Davor Ukalović, Andrej Margarin, John Matek, Dan Marinović, Trpimir Kučina. John Matek, Daria Krajina Štivičić… Naravno, zbog njihovog angažmana bit će gotovo nemoguće istovremeno držati druge rasprave, jer je svaki od optuženih morao odabrati odvjetnika koji će zastupati njihove pojedinačne interese.
Odvjetnici su u žalbi na optužnicu podnijeli razloge zašto do suđenja ne bi trebalo doći, no sudsko vijeće nije ih uvažilo te ona ide na sud. Njome se okrivljenike tereti da su izdavali neistinite račune za neistinite poslove, robu i usluge, iako oni nisu izvršeni niti isporučeni, pa su na temelju takvih računa obavljene isplate, da bi ih drugi podizali sa računa svojih društava i u gotovini predavali pojedinim okrivljenicima. Po takvim računima nije bilo moguće knjiženje niti unos evidencija poreznim tijelima, a nije mogao biti iskorišteni niti pretporez jer nije bilo nikakvog utemeljenja za uplatu po tim računima iz razloga što nije bilo nikakvih isporuka, čime je oštećen državni proračun za oko 12 milijuna kuna.
Tijekom istrage ispitani su vlasnici knjigovodstvenih servisa, gdje je većinom dolazilo do prekida suradnje zbog različitih nelogičnosti i nepravilnosti poslovanja firmi. Sudski vještak je potvrdio da svi računi u konkretnom predmetu nisu vjerodostojni i da po istima nisu izvršene isporuke robe, izvođenje radova i ostalih usluga, isporuka tzv. “intelektualnih usluga”, usluga marketinga i propagande i sl.
Ikićev odvjetnik tvrdi da se cijela teza optužbe temelji samo na nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, iako njegov klijent nikakav novac od drugih nije primio, niti postoji bilo kakav dokaz osim “nemuštog i nerazumljivog” iskaza obrane III-okrivljenika kojeg niti ne poznaje. Satmari je u iskazu priznao da je primio novac, ali nije mogao znati da time pomaže u zloporabi gospodarskog poslovanja, na način kako mu se inkriminira.
Jedan od okrivljenih branio se tvrdnjom kako je u društvu kojim je upravljao bio tzv. direktor-fikus, što je vidljivo čak i iz optužnice, a poslovanja društva u stvarnosti su vodili Ikić i V-okrivljenik Marko Čulina. Iako formalno na poziciji odgovorne osobe, u stvarnosti nije imao nikakve upravljačke ovlasti niti mogućnosti utjecati na radnje i odluke koje bi donosili okrivljenici. Većina ostalih iznijeli su tvrdnje kako druge osobe uključene u optužnicu nisu poznavali niti imali s njima posla.
Optužno vijeće je utvrdilo da je optužnica protiv navedenih okrivljenika osnovana, te da postoji dovoljno dokaza za podizanje iste. Prigovori koje su iznijeli moći će se razmatrati u sudskom postupku. Termin početka suđenja nije poznat.
