Zamjenica ravnateljice AGRRA-e Ivana Dević uputila je javnosti pismo u kojem prepričava jutrošnji događaj s parkirališta kod stare hitne pomoći, u kojemu je imala „okršaj” s gradskim vijećnikom Antom Rubešom.
– Moja šutnja bi me vjerojatno “spasila” od buduće poezije u proširenoj pozi u obliku priopćenja za javnost u kojima sam ja glavni predmet i tema njegova interesa, svaka šutnja nad nasiljem nad ženama, bilo ono verbalno ili fizičko, ustvari daje zlostavljačima plodno tlo za nastavak zlostavljanja.
Naime, jutros oko 9 sati i 30 minuta, na adresi Ivana Mažuranića 28 u Zadru (stara hitna), na parkiralištu iza zgrade (na kojem je uvijek velika gužva, ali se ljudi ponašaju normalno odnosno pristojno), nastala je kaotična situacija. Naime, netko jako nestrpljiv i vozački nekulturan se uporno želio parkirati iako nije bilo mjesta te je zagradio put (mala je to cestica – taman za jedno vozilo) demonstrativno odbijajući vratiti se u rikverc jer se on eto baš želi tu parkirati.
Iako nema gdje dok auti ne izađu s parkinga (a 5-6 ih čeka na izlazak, sve patronažna odnosno službena vozila, ali ne mogu od nekulturnog vozača). I onda nestrpljiv i nekulturan vozač krene vikati i trubiti kao sumanut. Mislim se ja, možda čovjek ne zna voziti u rikverc (ima tu 30-ak metara u rikverc, usko, nizbrdo, okolo zidovi, a nije ni ravno). Obično takve galamdžije imaju problema sa vještinama pa onda agresijom nadoknađuju manjak sposobnosti.
I pitam ja čovjeka: „Pa u redu je, što ste Vi sad tako uznervozili? Pričekajte da ljudi izađu s parkinga pa ćete parkirati”. Kaže meni šovinistički seksistički čoban (ovo je g. Rubeša moja opservacija): „Naravno da je kolaps kad žene voze!”
Pitam ja: „Molim? A što si ti kao muško rođen s vozačkom? Ti si napravio nered i dereš se ovuda potpuno nepotrebno jer ne želiš sačekati da ljudi izađu”. Veli on meni: “Što tebe smeta moja opservacija?”
Dere se on kako ovaj grad nije u stanju ovo i ono, kako smo mi ovo i ono, kako ja iz uhljebničke ustanove trebam ići u vukojebinu, u Benkovac jer on se ne može parkirati i tako dalje i bliže, cijeli derački čobanski monolog i recitacija dostojan svakog prosječnog krkana. Nema, čovjek se maše rukama, hoće se tući.
Gospodine Rubeša, oprostite nisam Vas prepoznala jutros. Jer da jesam onda bi svu tu Vašu deračinu riješila na pristojan, damski način. Onako kako mi dame iz zaleđa razgovaramo sa seksističkim krkanima. Lijepo, onako damski, bih sebi pljunula u dlan i opalila ti takav šamar da bi se još po onom parkingu vrtio i pitao gdje je ulaz, a gdje izlaz. I onda ti lijepo na policiju prijavi remećenje javnog reda. Kao svaki pošteni građanin ove države, ja poštujem institucije koje rade svoj posao pa ću uredno platiti kaznu. Za tu satisfakciju vrijedi ona: Ima se – može se, hvala dragom Bogu!
Možda ste Vi g. Rubeša u gradu naučili tako razgovarati sa ženama, vrijeđati ih i prijetiti, ali mi na selu smo primitivni pa ne dozvoljavamo da se na nas deru. Niti da nas vrijeđaju. A ponajmanje da nam prijete.
Ali, dobra kakva jesam, javno se obvezujem kako ću Vas ja kao žena vrlo rado podučiti voziti u rikverc na retrovizore jer je očito kako ste falili taj sat u auto-školi.
Tada ćeš dragi Ante znati voziti, možda ti podigne samopouzdanje jer ćeš napokon nešto i stvarno znati. Možda onda ne budeš agresivan. A možda i budeš jer si jednostavno takav: agresivan, seksistički primitivni krkan, piše Ivana Dević.
