Iz PU zadarska objavili su svoje viđenje i sudjelovanje u akciji Maslenica kojeg prenosimo u cijesloti kao i fotografije iz privatnog albuma:
U 6 sati ujutro 22. siječnja 1993. godine krenule su zajedničke borbene aktivnosti, zadaća je bila odbaciti neprijatelja od hrvatske obale, presjeći osnovne putne pravce Gračac – Obrovac i Benkovac – Knin te osloboditi komunikaciju Zadar – Maslenica – Karlobag radi ponovnog povezivanja sjevera i juga Hrvatske, kao i oslobađanje zračne luke Zemunik, te zauzimanje dominantnih kota na planinskom području Velebita koje će služiti kao oslonac izvođenju aktivne obrane i garant budućim napadnim djelovanjima.
Specijalna policija Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske svojim djelovanjem od samih početaka Domovinskog rata na Velebitu i uz Velebit, svojim je skupnim snagama, potpuno samostalno preuzela borbene aktivnosti od kolovoza 1992. godine kroz operaciju „Poskok”.
Sama priprema skupnih snaga Specijalne policije na Velebitu pred neposredno izvođenje operacije „Maslenica” nosi kodni naziv „Poskok 1″. Oko 300 pripadnika specijalne policije, SJP Zadar, SJP Kutina, SJP Rijeka, SJP Zabok i „Vile Velebita” – postrojbi Policijska postaje Lovinac, bilo je raspoređeno u pet baza na Velebitu, od Visočice, preko Ivinih Vodica do Malih Libinja. Za zapovjednika skupnih snaga Specijalne policije u akciji “Poskok 1” imenovan je Svemir Vrsaljko, tadašnji Zapovjednik SJP Poskoci, a kasnije od 1996. do 2000. godine načelnik Policijske uprave Zadarske.
General zbora Janko Bobetko Načelnik Glavnog stožera oružanih snaga posebno je naglašavao da je Velebit ključno pitanje obrane Hrvatske, govoreći „Tko drži Velebit, drži polovicu Hrvatske”, a posebno je i u svojoj knjizi „Sve moje bitke” istakao: “Bez obzira što je Specijalna policija bila skupljena s više područja, djelovala je skladno i zahvaljujući ulozi Specijalnih jedinica MUP-a, koje su se vrlo dobro taktički i operativno uklopile u čitav strategijski plan istjerivanja okupatora, uspjeli smo u svakom pogledu. Specijalne jedinice MUP-a su odigrale zaista povijesnu zadaću u našem ratu, te doista možemo na njih biti ponosni…”
Prisutnost Specijalnih jedinica policije na Velebitskom ratištu, na teško prohodnom i vrletnom terenu, pokazala se jednom od strateški ključnih odluka tijekom Domovinskog rata. Unutarnja organizacija specijalaca, dobra uvježbanost, psihofizičke sposobnosti i prije svega izdržljivost i permanentna spremnost na brzi manevar, bili su bitan oslonac Oružanim snagama RH u svim kasnijim operacijama. Imati Velebit je strateški značilo gledati neprijatelja s visine, sa te poziciji bolje ga upoznati i onda ga „pomesti”.
Uoči operacije „Maslenica” na Velebitskoj crti bojišnice ustrojen je Stožer skupnih snaga specijalne policije kojim je rukovodio Zapovjednik Specijalne policije Mladen Markač. Zadaće specijalne policije u operaciji “Maslenica” su se odnosile na ovladavanje objektima Mali Alan te Velika i Mala Bobija te presijecanje komunikacije Obrovac – Mali Alan kod Potpraga, presijecanje komunikacije Gračac – Sv. Rok i ovladavanje komunikacijom Sv. Rok – Mali Alan – Obrovac, kod prijevoja Malog Alana, a poglavito udar u desni bok neprijateljskih snaga u području Obrovca sa svrhom olakšavanja prodora snaga Hrvatske vojske na glavnom pravcu napada.
U izrazito nepovoljnim klimatskim i terenskim uvjetima, po izuzetnoj hladnoći, snijegom i ledom prekrivenim strminama Specijalne jedinice MUP-a uspjele su u nekoliko dana zauzeti strateški iznimno važno područje južnog Velebita odakle su hrvatske snage mogle kontrolirati šire područje Obrovca i Gračaca, čime su u potpunosti ostvarili zadane strateške ciljeve akcije.
Skupne snage Specijalne policije na Velebit su kroz operaciju Maslenica ovladale sa skoro 500 km2 novog Velebitskog prostora. Nakon akcije Maslenica, dodatno je postrojbama Hrvatske vojske ojačana obrana dostignutih pozicija na Velebitu. Izlaskom Hrvatske vojske na Velebit intenzivno se pristupilo uređenju putne mreže i izgradnji čvrstih fortifikacijskih objekata. Vrlo brzo je izvršeno spajanje i postignut jedinstven koncept djelovanja i zapovijedanja između Hrvatske vojske i Specijalne policije.
Ćudljivost i surovost Velebita je bila sama po sebi stalna i trajna opasnost, Velebit je mjesto gdje ujutro može biti prekrasno, a navečer se pokrene strašna mećava. Posebnosti Velebitskog prostora i njihov utjecaj na borbena djelovanja i dolazak do najboljih rješenja u pojedinim situacijama su u hodu rješavani.
Nakon operacije „Maslenica” Specijalna policija ustrojava operaciju “Poskok 2″ sa zadaćom aktivne obrane području Velebita, stalno prisutno na Velebitu bilo je oko tisuću pripadnika policije koje su se u manjim skupinama i češćim vremenskim intervalima izmjenjivali na dostignutim pozicijama sve do operacije „Oluja”. U prosjeku, svaki djelatnik Specijalne policije na Velebitu je proveo oko tristo dana.
U pobjedničkom uspjehu hrvatskih snaga u Vojno-redarstvenoj operaciji „Maslenica”, kao pripadnici specijalne policije nemjerljivu ulogu su imali i pripadnici Specijalne jedinice policije „Poskoci” koji su najveći dio svog ratnog puta započeli i obilježili djelovanjem uz i na Velebitu. Sami uvijek rado ističu kako su s ostalim postrojbama Specijalnih jedinica Ministarstva unutarnjih poslova s kojima su djelovali izgradili zajedništvo na koje su ponosni te osobni doprinos uvijek povezuju sa suradnjom s drugim snagama Hrvatske policije i vojske.
U operaciji „Maslenici” smrtno su stradala četiri pripadnika skupnih snaga Specijalne policije, teže je ranjeno devet, a lakše sedamnaest pripadnika.
Imena poginulih, hrabrih ljudi koji su svojom krvlju posvetili ovo Hrvatsko tlo trajno su urezana u naša sjećanja i naša je obveza da ih nikada ne zaboravimo, da budu trajno zapisana i zauvijek zapamćena:
Pripadnici SJP „Alfa” – Miroslav Fabečić i Ivica Drmić iz Policijske uprave zagrebačke
Pripadnik SJP „Delta” – Zlatko Orkić iz Policijske uprave vukovarsko-srijemske
Pripadnik SJP „Roda”- Emil Baneković iz Policijske uprave varaždinske
