Jučer na izvanrednoj sjednici Gradskog vijeća nije prošao ispravak proračunskih amandmana, nakon čega je u Glasniku objavljen prihvaćen proračun sa sjednice održane18. prosinca.
Sada će Gradonačelnik morati donijeti odluku o obustavi izvršenja proračuna, pa će… i sve ono što vodi do tehničkog proračuna od tri mjeseca. Već viđeno, rekli bi na prvu, ali nije tako.
HDZ-ova gradska vlast već drugu godinu igra igru s vijećnicima oporbe koji podnose nezakonit amandmane, a ovaj put su i sami prešli zakonsku granicu na koju se vole pozivati. Prvo su izglasali proračun s nezakonitim amandmanima u koprodukciji s vijećnicima Nezavisne liste Enia Meštrovića, a onda su sa SDP-ovim vijećnicima izglasali odluku o izvršenju proračuna koju će sad morati obustaviti.
“Bile su to samo krive pozicije”, tako pravni genijalci u Gradu Zadru naknadnom pameću tumače amandmane koji su dobili oznaku Enijevi. Da bi Dukićevi priznali kako su „poštujući odnose u Gradskom vijeću, bili spremni podržati sve amandmane Enija Meštrovića, pa i one koji su apsolutno nerealni u ovom trenu i plod su čistog hira, poput krematorija…”
I tu su posve u pravu. Simbolički, krematorij označava smrt, a ne život i razvoj na koji se pozivaju zadarske vlasti nudeći nikad veći proračun – napumpan riznicom i novcima za EU projekt.
Krematorij na novom grablju Crnom nikada nije bio ni dio arhitektonskog natječaja da bi se ikada gradi, a pitanje njegove isplativosti suvišno je i postavljati.
S druge strane gradnja groblja u Crnom jedini je kapitalni projekt Grad Zadra koji se gradi proračunskim novcem. I to se prva faza rasteže na tri ugovorene godine. Koliko će im tek trebati za gradnju crkve koju su stavili u Prostorni plan nasuprot groblja u Crnom.
Sve ostalo je napravljeno ili će se raditi isključivo uz EU milijune.
I onda se HDZ-ovci kite tuđim perjem kao što je predsjednik njihovog kluba, Bruno Milin uređenje rive istaknuo povijesnim uspjehom gradske vlasti. Ništa bolji nisu ni tzv. oporbeni vijećnici. I dok jedni forsiraju populizam kroz svoje amandmane, drugi sebi umišljaju da su time što su njihovi amandmani prihvaćeni, oni ostvarili svoja predizborna obećanja.
I tako svi u svojim visinama ne vide po čemu voze i hodaju. Trpimirova obala se raspada, svaki vjetar je zalijeva morem i sve češće se zatvara. Dok su neki u novije doba pričali o staklenom tunelu ispod mosta, drugi bajali o još jednom mostu preko Jazina, 60 godina poslije – Most je slika i prilika stanja Zadra. Prema nahođenju gradske vlasti, Zadar čeka da ga netko pretvori u Monte Carlo.
Najnoviji sukob na „ljevici, desnici – centralno” samo govori da izvršnu i predstavničku vlast, krematorij povezuje u mrtvilu i nemoći da građanima Zadra život učine boljim tako što će podići urbani standard.
I kada već nisu iskoristili zadarski vizionari povijesnu priliku da prošire zadarsku rivu, onda bi se barem mogli potruditi da podignu i urede Trpimirovu uz najljepši dio Zadra. Bilo bi to onda Srcem za ZaDar kako je sebe nazvala koalcija koja je htjela biti alternativa 33 – godišnjem vlastodršcu.
To se, nažalost, neće dogoditi ni za dva iduća mandata gradske vlasti – ali barem da se počelo. Što je ostalo od priče o javnoj garaži na Ravnicama – šutnja vladajućih, kao i onih koji bi trebali propitivati. Gdje je baštinski hotel na ulazu u Grad? Na sudu sa zakupcem Kadijom i bez kune u gradskoj blagajni.
U kakvu godinu Zadar ulazi, to ni njegovi zaštitnici ne znaju?!
