U sklopu projektnih aktivnosti s ciljem očuvanja kulturne baštine i njegovanja odgovornosti prema kulturnim spomenicima koje Dječji vrtić Radost provodi u svojim odgojno-obrazovnim skupinama, djeca rane i predškolske dobi područnog objekta Grigor Vitez imala su priliku uživo se upoznati sa zadarskom sfingom.
Veliku ulogu u oplemenjivanju projekta zadarska sfinga imao je Upravni odjel za kulturu i šport Grada Zadra s kojim se ostvarila izvrsna suradnja, pa se stručnog vodstva s velikim veseljem prihvatila djelatnica Upravnog odjela Zrinka Brkan Klarin, inače po struci povijesničarka umjetnosti i diplomirani arheolog. Obilazak lokaliteta zadarske sfinge je stoga u potpunosti opravdao cilj da se istraživanjem šire dječje spoznaje o vrijednom spomeniku kulture smještenog u blizini njihovog vrtića.
A djeca kao i sva djeca, iskazala su veliku znatiželju, bili su puni pitanja po kojima se vidjelo da su već nešto o sfingi doznali i prije. Zapamtili su ime Giovannija Smiricha, umjetnika i muzealca koji je zaslužan što se u Zadru nalazi najveća skulptura sfinge na svijetu. Također su mogli vidjeti fotografije snimljene prije sto godina kada je u vili pored sfinge živjela obitelj Smirich, pa polukružnu klupu, malu klupu s reljefima te rimske figure prikazane na reljefu, kružnu fontanu, poligonalnu bazu za drvenu kućicu kao i umjetnu špilju na kojoj još nisu dovršeni restauratorski radovi. Slikovit prikaz parka u kojem je sagrađena zadarska sfinga dodatno je motivirao djecu na promišljanje o minulom vremenu iz kojeg datira ovaj impresivan spomenik kulture, a koji ih je neizbježno asocirao na kolijevku sfingi, drevni Egipat gdje je imala važnu ulogu „čuvara” grobova faraona.
– Ovakve kape imaju u Egiptu – kazala je djevojčica, dok je njen mali kolega poviknuo:
– Unutra je možda piramida neka – dok se drugi dječak nadovezao, kazavši da je sfinga i čovjek i lav.
Za njihove odgojiteljice, Maju Dešpoja mag.praesc.educ. i Anu Mužanović, takva pitanja nimalo nisu bila iznenađujuća, jer inače znatiželja i mašta vladaju svakodnevicom u odgojno-obrazovnim skupinama Grigora Viteza.
– Upravo izravnim učenjem u sklopu odgojno-obrazovnog rada, a u suradnji sa širom lokalnom zajednicom djeca bogate svoje spoznaje i istražuju odgovore na mnoga pitanja koja razvijaju maštu te na taj način postaju aktivni građani svijeta.
Stoga je važn istaknuti da nas kroz ovaj projekt zadarska sfinga vode djeca svojom inicijativom i svojim interesom – istaknula je odgojiteljica Dešpoja, dok se takvoj zainteresiranosti definitivno nije nadala povjesničarka umjetnosti i diplomirana arheologinja Zrinka Brkan Klarin koja zadarsku sfingu i sve što je okružuje već godinama predstavlja turistima u vodičkim turama.
– Budući da sam napravila novi turistički proizvod obilaska najveće skulpture sfinge u Europi, već sam jako puno Zadrana, turista i suradnika sa drugih EU projekata provela ovuda i ispričala im povijest parka, vile Attilije te zadarske Sfinge. Na ovu tematsku šetnju vodila sam i učenike, a ove jeseni bila sam tu i s učenicima Gimnazije Franje Petrića, međutim, nikada nisam imala publiku ovog uzrasta, tako da je za mene ovo bilo jedinstveno iskustvo – istaknula je Brkan Klarin koja se ugodno iznenadila koliko su predškolska djeca upijali i imali određenog predznanja o sfingi i njenom kreatoru.
– Djeca su bila zainteresirana, puna pitanja po kojima se vidjelo da su već nešto o sfingi znali. Zapamtili su ime Giovannia Smiricha, umjetnika i muzealca koji je zaslužan što danas imamo ove spomenike te su vidjeli fotografije snimljene dok je prije sto godina ovdje živjela obitelj Smirich. Pričali smo o villi u kojoj su danas doktori, što su neka djeca već znala, o polukružnoj klupi, maloj klupi s reljefima te rimskim figurama prikazanima na reljefu, kružnoj fontani, poligonalnoj bazi za drvenu kućicu kao i o umjetnoj špilji na kojoj još nisu dovršeni restauratorski radovi. Posljednje za razgled smo ostavili samu sfingu. Djeca su se upoznala s pojmom ovog mitološkog bića te da dolazi iz grčke i egipatske kulture. Naročito su im bili zanimljivi hijeroglifi na nemesu tj. pokrivalu za glavu. Puno smo razgovarali o tome kako se na spomenike ne smije penjati ili po njima pisati već ih trebamo čuvati, biti na njih ponosni i o njima učiti.