Uoči današnje sjednice Gradskog vijeća na kojoj bi, prema svemu sudeći, trebao pasti prijedlog Enija Meštrovića da se nagrada za životno djelo dodijeli Francu Luxardu, potomku industrijalaca iz Zadra koji su osmislili Maraschino, pretečama Maraske, vijećnik je medijima proslijedio pismo koje mu je dostavio predloženi Luxardo, a zapravo dopis koji je nekoliko dana radnije gradonačelniku Branku Dukiću uputio Toni Concina, također Zadranin u egzilu.
Što su Luxardi godinama činili za Zadar? Obitelj Luxardo aktivna je u Zadru od 1821. godine, stvarajući industriju koja je grad učinila poznatim u cijelom svijetu. Već oko 1860. “Maraschino Luxardo made in Zara” bio je u prodaji u Kini – Japanu – Rusiji i SAD-u. Prve glazbene aktivnosti u gradu organizirane su pod pokroviteljstvom “Società Filarmonica”, sa sjedištem u kući Luxardo u Calle del Sale, i tamo su se održavali koncerti (1859.-1865.), sve dok nije izgrađeno kazalište,
Godine 1874. Michelangelo Luxardo osniva prvi sportski klub u gradu /Società Ginnastica Zara/, koji je ujedno bio i prvi sportski klub u cijeloj Dalmaciji. Godine 1913. otvorio je u Brodarici (Barcagno) najveću i moderniju destileriju Austro-Ugarskog Carstva (ako će iduće godine Zadar tamo imati svoj prvi de-luxe hotel lanca Hyatt, i to je zasluga Michelangela Luxarda, navodi Concina.
Stotine ljudi radile su s Luxardom. Dolazili su iz grada, predgrađa i obližnjih otoka. Imali su korektan tretman, dobivali su prave plaće i često posebne bonuse. Prvi put u povijesti žene su bile tretirane na istoj razini kao i muškarci. Višnje maraske stizale su iz nekoliko područja dalmatinske obale, uglavnom iz Vodica i Omiša, čime su poboljšale životni standard lokalnog stanovništva. Tridesetih godina Luxardo je dalje stvarao oko Zadra (Smilčić, Islam Latinski) prve industrijske voćnjake maraske, donoseći znanje lokalnoj poljoprivredi i izvrsne prihode poljoprivrednicima.
Kada je 1943.-44. Zadar bio praktički uništen angloameričkim bombardiranjem, tvornica pogođena bombama i zatvorena, ljudi su se raštrkali u predgrađima u improviziranim situacijama, bez hrane i s malo nade, Pietro – jedini Luxardo koji je još uvijek u gradu – išao je uokolo na starom biciklu da isporuči posljednju plaću svojim radnicima. Pietro i njegov brat Nicolò sa suprugom Biancom nestali su 1944. godine, a obitelj gotovo 80 godina nije uspjela otkriti što im se dogodilo. Tek 2021. prof. Z. Begonja sa Sveučilišta u Zadru objavio je svoju knjigu “Okupacija Duha 1945.-55.”, a obitelj je obaviještena da su Pietro i Nicolò ubijeni u Zadru od strane OZNA-e.
Godine 1945. destileriju Luxardo i drugu imovinu zaplijenio je jugoslavenski režim i osnovao novi subjekt koji se počeo obraćati klijentima Luxarda diljem svijeta govoreći da su Luxardovi svi mrtvi i da su oni jedini nasljednici u poslu. Giorgio Luxardo, njegovi nećaci i njegov sin vodili su ih po sudovima diljem Europe i SAD-a 20 godina i dobili sve sporove. Od 2023. godine otvoren je multimedijalni MUZEJ Luxardo u Torreglii (Padova) i posvuda se spominje Zara/Zadar.
Što su Zaratini učinili za svoj rodni grad? Kontinuirana pomoć samostanu sv. Marije te ženama i djeci koja ovise o časnim sestrama. U rujnu 1991. Zadar je pod napadom srpskih snaga, gradonačelnik Livijanić šalje snažan apel na radiju i televiziji, a prvi se odazivaju Zaratini, stižu do Livljanića u luci Ancona s punim kontejnerom flaširane vode. U suradnji s Crvenim križem i kasnije šalju pomoć s hranom.
U kasnu jesen benediktinke sv. Marije moraju napustiti Zadar kako bi izbjegle bombe i glad. Stižu do Ancone, zatim u samostan svetog Danijela u Abano Terme, a Franco Luxardo i udruga osiguravaju im svu potrebnu pomoć. Majka Benedikta Braun će ondje umrijeti, a tijekom božićnih slavlja nekoliko će Zaratinija surađivati kako bi brojnoj djeci u samostanu učinili život ugodnijim.
Podružnica Udruge Padova aktivno sudjeluje u organizaciji „bratimljenja gradova” Zadra i Padove, čija sveučilišta već intenzivno surađuju. Franco Luxardo dio je službenog izaslanstva koje prati gradonačelnika Giustina Destra u Zadar te 10 godina kasnije izaslanstva koje u Padovi prima Božidara Kalmetu, gradonačelnika Zadra i njegov tim (gđa. Šarić Frantin, dr. Leonard Marušić, g. Šime Erlić , g. Mario Pešut, g. Boris Antić i gđa Anita Martinović).
Godine 2011. Franco Luxardo i njegov brat Paolo daruju Odjelu za talijanistiku Sveučilišta u Zadru “Zbirku Ricciardi”, koja se sastoji od 100 svezaka talijanskih klasika vrijednosti 100.000 eura, uz nazočnost rektora Sveučilišta Ante Uglešića.
Posljednje posjete Franca Luxarda obilježili su novinski i TV intervjui kao i sastanci u Narodnom muzeju i Matici Zadrana. Još jednom, smiješno je govoriti o “iredentizmu”, kada je to zaboravljeno i poništeno prije nekoliko desetljeća. Hrvatska je sada u Europi i na razne načine surađuje s Italijom. “Zaratini” se samo nadaju da će taj duh ostati jak i na snazi i u njihovom rodnom gradu, stoji između ostalog u dopisu dostavljenom gradonačelniku Dukiću.