Šibenski portal TRIS povodom 10 godišnjice postojanja održao je tribinu na temu ugrožavanja medijskih sloboda i neovisnosti.
O tome i nekim namjerama državne vlasti govorili su predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Hrvoje Zovko, te filozof i teolog Marko Vučetić, inače kolumnist Trisa sa stalnom kolumnom nazvanom Oslobađanje zbilje, a koju oslobađa svaki tjedan i tako tisuće čitatelja potiče na razmišljanje o bitnim temama. Tribinu je vodila treća osoba za govornicom: Trisova urednica Davorka Blažević, a u nastavku evo svojevrsnog izvještaja za one koji nisu mogli prisustvovati.
Prenosimo dijelove uizgovorenog, univerzalnog s te tribine TRISA:
Dragi ljudi, ovo nema veze s time da se zaštiti privatnost nekog čovjeka iz Šibenika, Imotskog ili Umaga koji je išao… ne znam… orobiti kiosk. Ovdje je poanta da se zaštiti vlast, politika. Ovim zakonom se štiti državno odvjetništvo, koje može onda raditi što god hoće. Ali ne donosi se zakon zbpg njih, iako će uživati taj benefit. Ovo je isključivo, razlog ovome je isključivo taj što se AP pojavio u transkriptima koji su javno objavljeni. Gabrijela Žalac, Josipa Rimac… i tako dalje. 13. veljače ove godine je AP, najmoćnija figura u ovoj državi, najavio da će se sankcionirati “curenje informacija”kako se više ne bi dogodila politička šteta.
Znači ovo je prema onoj Staljinovoj zloglasnoj:Nema čovjeka, nema problema. U ovom slučaju nema izvora, nema informacije, nema političke štete. Znači novinara se formalno neće kazneno goniti, ali ga se može pratiti, izlistavati pozivi, može ga se privoditi. Ali ovo se tiče i svih vas. To treba objasniti svima koje znate. Pokušali su Zakonom o medijima izvesti jedan državni udar na slobodu medija, ali to je propalo, pa se sad mora ovo. Prije toga je premijer najavio sankcioniranje, a sada: improvizacija, akrobacija, licemjerje vlasti da ovaj zakon donose u paketu sa zakonskim odredbama o femicidu gdje će svatko priseban, pri zdravoj pameti, podržati tako nešto, kao i zakon o napuštanju životinja. Ali onda u taj vlak guraju jednu sramotnu i skandaloznu zakonsku odredbu koja će pasti na sudu u Strasbourgu, a postupci na tom sudu traju osam do deset godina.
Pa kad 2038. godine sud u Strasbourgu donese presudu jer je Davorka Blažević ili Goran Šimac podnio tužbu, koga će to onda zanimati. Ukratko, prijeti nam ogroman mrak. Ako je vladajuća koalicija najavila, oni će to provesti u parlamentu. Nema tu nekog ljudskog poštenja. Mene čudi kako neke naše kolegice i kolege misle da ih se to ne tiče. Ovo se donosi isključivo radi novinarki i novinara. Zbog toga da se informacije ne objavljuju. Mogu vas pratiti, mogu vas prisluškivati. Imali smo to i prije. 2010., 2009., ne sjećam se, policijom su vladali Tomislav Karamarko i Vaso Brkić, Oliver Grbić. Tada je bila afera Fimi medija. Pa su išli tražiti krticu, onoga koji dila informacije. Meta im je bio tadašnji državni odvjetnik Mladen Bajić. Ali su tražeći Bajića izlistavali telefonske pozive naših kolega. Isti model je sa SLAPP tužbama. Oni će vas ispitivati, privoditi… Vi nećete biti optuženi, ali ćete biti kontaminirani i jednostavno nitko više se neće usuditi kontaktirati s vama i dati vam neku informaciju.
Ovo je udar i na zviždače, da budemo jasni. Dakle, svatko tko vidi neki kriminal u svojoj zajednici, na razini države, bilo gdje… dobro će se zapitati hoće li reagirati ili će biti slijep pored zdravih očiju i živjeti sa spoznajom da je prešutio nešto odvratno ili će imati građanske hrabrosti i to prijaviti, pa će krenuti hajka na njega. Ja to moram otovreno reći. Žao mi je što moram kvariti veselje, ali uz dužno poštovanje prema brojnim sutkinjama i sucima koji su doijeli hrabre presude, isto tako će dobar dio sudaca s guštom provoditi ovaj zakon, kao što ga već provode donoseći sulude presude protiv naših kolegica i kolega. Državni teror nad zdravim razumom. Nad slobodom riječi. U sumanutom društvu u kojem živimo su novinari krivi za sve. Ne shvaćaju da će i njima pokucati na vrata. Ovo je usmjereno protiv vaše slobode. Ovo je isključivo donešeno da se zaštiti lik i djelo najmoćnijeg čovjeka u Republici Hrvatskoj. I njegovih najbližih suradnika. Kako više nikada ne bi izašlo u javnost nešto čime bi se njih moglo kompromitirati. Dogodine je superizborna godina, stvar se ne može prepustiti slučaju, veliki ulog je u igri, veliki su milijuni i milijarde… – kazao je Hrvoje Zovko.
Svoje je rekao i Marko Vučetić:
Budući da sam najavljen kao filozof i teolog, onda ću govoriti iz filozofsko-teološke perspektive. Iz filozofske perspektive teologiju zanima duša. Ja se predstavljam kao teolog u hrvatskom društvu isključivo s namjerom da lociram hrvatsku dušu, da je iščupam i pošaljem u pakao. Sadašnja hrvatska duša je duša čovjeka koji nema apsolutno nikakvo dostojanstvo. Ovo što se nama događa, ne događa nam se slučajno. To smo mi stvorili. Mi smo zlotvori koji smo stvorili ovakvu državu. Iz naše demokratske volje je proizašla ovakva vlast. Andrej Plenković se ne boji građana jer su ga građani stvorili. Najbolje od sadašnje hrvatske teološki neiščupane duše je Andrej Plenković. I on zna da će u ovakvom društvu uvijek pobjeđivati. Ali i da njegovu pobjedu jedino remeti istina o njemu samome. A to je istina da će se pronaći u nekim istražnim sudskim spisima kao AP. To je ono što direktno proizlazi iz onog Sokratovog navještaja kad kaže što će se s demokracijom dogoditi kada na vlast demokratskom voljom na vlast dođu lopovi. Demokracija se pretvara u tiraniju. I to je naš scenarij. Mi ćemo naš javni um, našu građansku svijest, naše osobne slobode, bit će potpuno potisnute i zatrovane tiranijom koja je krenula zloupotrebom demokracije.- bez uvijanja je odgovorio Marko Vučetić.
On je nastavio:
-Andrej Plenković nije čovjek u Hrvatskoj. On mene ne zanima kao osoba. On mene zanima kao metafizička utvara koja ulazi u sve institucije. Ušao je u državno odvjetništvo, ušao je u školstvo, u znanost, u kulturu. Putem Hasanbegovića koji je pripremio Plenkovića. Komadić Plenkovića se nalazi u svemu onome što je vodilo prema njemu. On je evolucija i jedan uosobljeni primjer što evolucija nezrele demokracije u nezrelom društvu može napraviti. On je Hrvatsku degradirao zato što smo mi to sami napravili. To ne može napraviti samo jedan čovjek. Ako bi trebao opisati hrvatskog čovjeka, ja bi ga opisao u svim terminima egzistencijalističkim. Hrvatski čovjek je ljigav, odvratan, bez dostojanstva. Hrvatski čovjek je lažov. Hrvatski čovjek je lopov. Sve i od čovjeka, lažova, lopova, ljigavca, konvertita vi očekujete nekoga tko će stvoriti zakone koji će štititi nečije slobode, vaš osobni život i dostojanstvo. Osobno dostojanstvo se čuva osobnim otporom. Novinarske slobode se čuva s novinarskim otporom.
To čini Tris. To je portal koji je doživio 10 godina zbog toga što se deset godina opire svima onima koji pokušavaju uništiti slobodnu misao i novinarsku čast. Novinarska čast ne proizlazi iz plaće. Andrej Plenkovć je za vrijeme korone okupio urednike, novinare, vlasnike medija i na taj način ih je pretvorio u – kako ja to nazivam – oruđe koje piše. Oruđe koje govori su bili robovi. Novinare koji su se pretvorili u oruđe koje piše po nalogu urednika i vlasti – to su bivši ljudi. Nije problem što je novinarstvo ugroženo izvana. Problem je što je novinarstvo ugroženo i dokinuto – iznutra. Novinari, mnogi, su odustali od vlastitog dostojanstva.
I sad kad mogu pisati, kad mogu rušiti, jer rušili su ministre, zašto ne sruše premijera dok ne donese ovaj zakon? Zašto? Zbog toga što prihvaćaju antropologiju oruđa koje piše. To je oruđe u ruci metafizičke utvare koja se zove Andrej Plenković. Sutra to može biti metafizička utvara koja će se zvati Karamarko, Hasanbegović ili ne znam kako… ali mi ne zaustavljamo ovaj lanac odsustva naše vlastite slobode i našeg dostojanstva. Mi se ne bunimo. Mediji će opstati, novinarstvo će umrijeti, kako je to rekao vaš kolega Viktor Ivančić. Mediji će izvještavati o tome što je napravio neki političar, mediji će stvarati lažne mesije, ali nitko neće obraniti ovu nesretnu tvorevinu koja se zove Republika Hrvatska. Psihijatar Robert Torre je rekao: “Hajmo, za početak, ako želimo nešto napraviti, suočiti se s time da je ova država neuspjela”. Dok se s time ne suočimo, ne možemo pokrenuti nikakav prirodni proces, a biološki odumiremo. Mi starimo. Ako igdje tražim Boga, ja Božji govor prepoznajem upravo u ovom našem odumiranju. Nešto ovakvo nije zaslužilo da preživi, naveo je Vučetić.
