Negativni demografski trendovi u Hrvatskoj imaju sve značajniji utjecaj na društveno-gospodarski razvoj zemlje. Već na početku 21. stoljeća dugotrajno smanjenje broja rođenih i povećanje broja umrlih prepoznati su kao destabilizirajući čimbenici demografskog razvoja u Hrvatskoj. Trendove kretanja mortaliteta u Hrvatskoj u prva dva desetljeća 21. stoljeća obradile su u posljednjem broju znanstvenog časopisa Geoadria Vera Graovac Matassi s Odjela za geografiju Sveučilišta u Zadru i samostalna istraživačica Adriana Rogić.
Rezultati istraživanja pokazali su da su u Hrvatskoj zabilježene određene pozitivne promjene vezane uz mortalitet, posebice povećanje očekivanog trajanja života pri rođenju te smanjenje stopa smrtnosti dojenčadi, ali neki trendovi nisu povoljni, posebice oni vezani uz uzroke smrtnosti. Iako je došlo do smanjenja udjela umrlih od bolesti cirkulacijskog sustava, zabilježeno je značajno povećanje broja umrlih od endokrinih bolesti, bolesti prehrane i metabolizma, što se može pripisati nezdravom načinu života i različitim bihevioralnim čimbenicima.
U promatranom razdoblju (2000. – 2020.) broj umrlih zabilježio je uzlazan trend, posebice nakon 2013. te nakon početka pandemije COVID-19. Tijekom 2015. godine do povećanja broja umrlih na godišnjoj razini došlo je zbog neuobičajeno velikog broja umrlih tijekom sezone gripe, posebice među starijom populacijom. Navedeno povećanje nije zabilježeno samo u Hrvatskoj, već i u brojnim drugim europskim zemljama. Najveći broj umrlih zabilježen je 2020. kada je bio 10,1 % viši nego prethodne godine. Stopa mortaliteta se povećala i zbog istodobnog smanjenja broja stanovnika u Hrvatskoj.
– Od 2013. do 2020. godine došlo je do značajnog smanjenja broja stanovnika zbog intenzivne emigracije stanovništva nakon ulaska u Europsku uniju. Osim toga, u tom razdoblju baby boom generacija rođena nakon Drugoga svjetskog rada ušla je u staračku dob u kojoj je rizik od smrtnosti znatno veći, posebice smrtnost od zaraznih bolesti kao što su gripa ili COVID-19, navode autori.
Povećanje očekivanog trajanja života pri rođenju u Hrvatskoj koje je započelo u 20. stoljeću nastavilo se i u 21. stoljeću. Godine 1950. očekivano trajanje života u Hrvatskoj je bilo dosta nisko (56 godina za muškarce i 60,9 godina za žene) u usporedbi s industrijaliziranim zapadnim zemljama, ali u idućim 15 godina značajno se povećalo, za otprilike 10 godina. Od 2001. do 2019. godine očekivano trajanje života pri rođenju u Hrvatskoj povećalo se sa 74,6 na 78,4 godine.
Unatoč zabilježenim pozitivnim trendovima, navedeni pokazatelji su još uvijek ispod prosjeka EU-27. S druge strane, opća stopa mortaliteta neprestano se povećavala i bila iznad EU-27 prosjeka u čitavom analiziranom razdoblju. Značajne promjene zabilježene su i kod mortaliteta prema uzroku smrti. Iako je došlo do smanjenja smrtnosti od bolesti cirkulacijskog sustava, zabilježeno je očito povećanje stopa mortaliteta uzrokovanog novotvorinama te endokrinim bolestima, bolestima prehrane i metabolizma, posebice kod žena. Pandemija COVID-19 također je značajno utjecala na mortalitet u Hrvatskoj – povećao se godišnji broj umrlih, zabilježen je višak umrlih u usporedbi s prethodnim razdobljem te je smanjeno očekivano trajanje života pri rođenju. Zabilježena diversifikacija uzroka smrti povećava pritisak na zdravstveni sustav i snažno utječe na raspodjelu zdravstvenih resursa. Stoga je potrebna daljnja analiza mortaliteta prema uzroku smrti te prema dobi i spolu kako bi se utvrdio utjecaj određenih bolesti na potencijalno izgubljene godine ži vota i na očekivano trajanje života pri rođenju i u starijoj dobi. Osim toga, navedeni rezultati trebali bi ukazati na utjecaj faktora rizika povezanih sa životnim navikama na mortalitet te poslužiti kao osnova za osmišljavanje i provođenje preventivnih programa usmjerenih na ublažavanje najznačajnijih izazova javnog zdravstva, zaključuje se u radu.
