Vesna Jakić – Cestarić, zadarska povjesničarka sa svojih 98 godina sinoć je pred prepunim gledalištem Kino Zone otkrila svoju ulogu u dokumentarcu El Shatt – Nacrt za utopiju.
Ona je u izbjeglički logor otišla kao omladinska aktivistkinja koju su tamo izbacili iz SKOJ-a. U El Shattu je, među ostalim radila na redakturi ponoćnih vijesti s Radio Londona koje su već u 8 ili 9 sati bile dijeljenje u tri logora u kojim su većinom bili Dalmatinci.
Podrijetlom s Pelješca, Vesna Jakić – Cestarić je jedna od najstarijih svjedokinja tog zbjega u Egipat gdje je ostalo groblje sa skoro tisuću pokopane uglavnom djece koji su podlegli epidemiji osmica.
– Život u logorima u El Shattu je bio organiziran tako da nitko nije sjedio besposlen, istaknula je Vesna Jakić – Cestarić što je i neosporno svjedočenje svih preživjelih. Ona je k tome dodala da joj je to bio najvažniji dio života i jedini u kojem je bila stvarno slobodna.
Na zadarskoj projekciji koja će se ponoviti zbog velikog broja zainteresiranih sudionika i članova obitelji, bili su i pripadnici mlađih generacija. Priliku da pogledaju jedinstven povijesni dokumentarac, nisu propustili ni producenti tv-serije o Domovinskom ratu Nestali, Zadranin Vedran Kasap i Joško Lokas, šibenskog podrijetla.
Dokumentarac El Shatt – Nacrt za utopiju autorski je rad renomiranog filmaša Ivana Ramljaka čiji je djed bio liječnik u logoru. Tu nevjerojatnu povijesnu priču on je ispričao uz pomoć fotografija i video-dokumentacije u kombinaciji sa suvremenim snimkama izvrsnog Borisa Poljaka od današnjeg El Shatta do otoka Drvenika gdje je prenesen i obnovljen spomenik Majke boli uz spomen ploče s imenima onih koji su ostali na groblju u blizini Sueskog kanala.
Rad je to Ante Kostovića, učenika Ivana Meštrovića koji je bio u El Shattu kao i slikar Jozo Kljaković te glazbenik Josip Hatze. Oni su poticali i razvijali takav kulturni život da su baletani, zbor i glazbenici gostovali po drugim logorima.
Priče sudionika zbjega koje je izabrao Ramljak toliko su duboke, realne i poučne, bez patetike i s puno životne mudrosti. Naratori koji se na kraju prikazuju, govorili su o tome da i dalje duboko nose taj osjećaj pijeska. Neki nakon više od 70 godina znaju i pjevali su u filmu egipatsku himnu makar ne znaju što znači.
Dokumentarac otvara citat Savke Dabčević Kučar koja je i sam bila u zbjegu kako je jedino u El Shattu ostvarena ideja komunizma. I zato film ima podnaslov Nacrt jedne utopije. Poruka zajedništva i jednakosti, ulaganja u znanje i vještine, u te dvije godine bila je stvaranost Hrvata u pustinji.
I snalažljivost kao nacionalno obilježe koje se spominje uzrečicom engleskih vojnika – Dalmatinku ako staviš golu u logor, ona će izaći obučena.
– To je uvijek govorila moja majka koja je bila kuharica u jednom od logora, prisjetila se i 82-godišnja Iva Babin koja je u El Shattu bila kao mala djevojčica. Iako osobno ima malo sjećanja, film ju je sinoć ostavio bez riječi i sa željom da ode tamo. Pa što košta da košta, rekla je Zadranka iz Vira koji je tada bio otok.
