U Zadarskoj županiji u prošloj godini na četiri aktivna odlagališta – Diklo, Jagodnja Gornja, Kljakovača i Sv. Kuzam – odloženo je 640.618 tona otpada, od čega preko 600 tisuća tona na Diklu, navodi se u nedavno objavljenom izvješću Zadarske županije.
Najviše otpada očekivano je prikupljeno na području Grada Zadra, blizu 40 tisuća tona. Međutim, kada se gleda količina otpada po broju stanovnika, Zadar je sa 557 kilograma godišnje daleko ispod županijskog rekordera Općine Vir, u kojoj je po glavi stanovnika prikupljeno 2.045 kilograma. Naravno, radi se o razlici zbog broja turista, budući da je registriranih stanovnika 3.045, a sada ih je na otoku barem pedesetak tisuća…
Po količini otpada po broju stanovnika Vir slijede Starigrad (1022 kg po stanovniku), Kolan (1008), Nin (999), Privlaka (808), Biograd na moru (790)… Najmanje odlože žitelji Lišana Ostrovičkih, tek 158 kilograma.
Po količini odvojenog papira nakon Zadra (268 tona) daleko je najbolji Biograd, koji je s mnogo manje stanovnika prikupio 208 tona. Sličan je odnos u plastici i staklu, ali najviše metala odloženo je na području Grada Paga, 68 tona.
Nakon otvaranja Centra za gospodarenje otpadom u Biljanima Donjim očekuje se povećanje troškova zbog dužeg transporta. Važan cilj bit će smanjenje količine otpada te odvojeno prikupljanje onih sirovina koje se mogu ponovno upotrijebiti u proizvodnji.
U izvješću se navodi i kako se na području Zadarske županije nalaze dvije crne točke definirane Izmjenama Plana gospodarenja otpadom Republike Hrvatske za razdoblje 2017. – 2022. godine, bazeni crvenog mulja i otpadne lužine bivše tvornice glinice u Obrovcu te odlagalište kamenog agregata (crno brdo) u Biljanima Donjim.
Crno brdo administrativnom odlukom u jednom je trenutku prestalo biti problem, jer je ponovno proglašeno mineralnom sirovinom. Problem je što tu „vrijednu” sirovinu nitko nije želio ni besplatno. Nakon kazni koje je Europska komisija izrekla državi pokrenuto je novo vještačenje, koje je pokazalo da 140 tisuća tona feromanganske i silikomanganske troske nije moguće samostalno koristiti kao sirovinu, što znači da ju treba zbrinuti kao otpad.
S Tvornicom Glinice priča je mnogo kompleksnija – radi se definitivno o tinjajućoj ekološkoj bombi, a radovima između 2006. i 2010. godine zbrinuta je većina crvenog mulja i lužnate vode. Međutim, Fond je iz više razloga prekinuo radove, a kako su iza svega ostali sudski repovi i optužnica o kojoj se još uvijek vodi spor na Županijskom sudu u Zagrebu, ne zna se kada bi radovi mogli krenuti i tko će osigurati sredstva.