Svađa dvojice polubraće oko roštilja, odnosno – oštećuje li dvorišni roštilj jednog polubrata fasadu drugog, na kući koju zajednički dijele, okončan je tek nakon višegodišnjeg spora na zadarskom sudu, uz angažman odvjetnika, sudskih vještaka, potrošene sate rada, da bi se na kraju zaključilo kako – ne oštećuje.
Tužbu je podnio Zadranin koji je zahtijevao da se uklone roštilj i plinska bocu te se pod prijetnjom ovrhe ubuduće njegov brat kani sličnih radnji i načina korištenja nekretnine.
Tvrdio je da koristi pomični roštilj i plinsku bocu neposredno uz prozor dijela kuće koju koristi, te paljenjem vatre, pečenjem i kuhanjem širi dim, čađu i neugodne mirise kako u zatvoreni dio nekretnine, a tako i vanjske terase i vrt tužitelja. Potpalu drveta obavlja kerozinskim kockama koje obilato koristi i posljedično se miris nafte širi cijelim područjem. Osim toga, paljenjem roštilja na udaljenosti od 1,5 m od stiropor fasade objekta u vlasništvu tužitelja, nanosi trajnu štetu tehničkim karakteristikama fasade. Smetalo mu je što polubrat ima dovoljno prostora na ostatku parcele, ali je roštilj stavio baš kod njegovog zida.
Polubrat je odgovorio da je roštilj tamo već 40 godina, da se ne nalazi neposredno uz zid kuće. Tobožnja šteta na stiropor fasadi nije teško nadoknadiva, dapače da postoji bila bi bagatelna, a opasnost od eksplozije nije ničim učinjena vjerojatnom.
Uslijedio je niz podnesaka u kojima se stalno navodilo kako svaka pojedinačna upotreba otvorenog ložišta smanjuje kvalitetu prostora i inventara za stanovanje, kako će neminovno doći do tragedije koja se ne mjeri samo u materijalnoj šteti već u zdravlju i životima ljudi…
Dok je spor trajao roštilj se pokvario, pa je polubrat nabavio električno prijenosno kuhalo. Vještak na očevidu nije uočio nikakve promjene, a plinska boca ne ugrožava sigurnost tužitelja jer bi u slučaju propuštanja plin odlazio u zrak i ne postoji mogućnost stvaranja eksplozivne atmosfere. Po mišljenju vještaka u prosječnoj kuhinji postoji veća opasnost od eksplozije i požara nego što je postojala opasnost na predmetnom otvorenom prostoru.
Sud je nalaz i mišljenje vještaka za protupožarnu zaštitu u cijelosti prihvatio kao stručan i objektivan, saslušan je i vještak geodetske struke. Stajalište suda je, da s obzirom na mišljenje vještaka za protupožernu zaštitu, u ovom predmetu nema uvjeta za udovoljenje tužbenom zahtjevu, jer štetne imisije, odnosno način i učestalost nije takva da bi se moglo raditi o prekomjernoj štetnoj imisiji, pa je tužba odbačena.
