Uršula Najev, jedna od najpopularnijih i najintrigantnijih hrvatskih glumica nove generacije, u petak dolazi u Zadar kako bi nastupila s najboljim hrvatskim jazz sastavom Black Coffee. Iako je puno poznatija po ulozi Luce Akrap u seriji Kumovi, pa i zanosnim photo sessionima, ova je Splićanka pažnju na sebe skrenula prošle godine nastupima s bendom Black Coffee, na kojima je interpretirala bezvremenske standarde jazza i soula. U Zadru će prvi put nastupiti u okviru Fish & Jazz Festivala u atriju palače Cedulin, u petak od 21 sat.
Mnogi vas prvenstveno doživljavaju kao glumicu, ali čini se da vam ni pjevanje nije strano. Kako je sve krenulo, doživljavate li se više glumicom ili pjevačicom?
– Kao glumica sam mnogo eksponiranija pa je logično da me većina doživljava prvenstveno kroz tu prizmu. Na kraju dana to i jest moje zvanje ako govorimo o diplomama i papirologiji. Ipak, glazba mi je prva ljubav i upravo je kroz pjevanje krenulo moje scensko putovanje prije točno 16 godina, a svi znamo da se prve ljubavi najviše pamte. Glazba me već tada počela liječiti jer sam spoznala da opsesivno-kompulzivni poremećaj koji je u toj dobi bio dosta izražen znatno jenjava dok sam u svom svijetu melodija. Često me pitaju što bih izabrala da birati moram i nikad ne znam odgovor. Radi se o dva različita medija izražavanja, a meni se srce najviše ozari kad ih spajam. Volim i plesati, crtati, koreografirati, pisati, svirati, makar loše, haha… Tako da odgovor glasi – doživljavam se umjetnicom kojoj najprirodnije sredstvo iskazivanja emocija ovisi o danu, satu, mjesecu, okolnostima.
Uloga u Kumovima nije „pala s neba” – dobili ste prije toga čak i Zlatni studio za ulogu u predstavi HNK Split „Kušnja” .
– Ništa ne pada s neba i Bogu hvala da je tako. Da, dobila sam tu nagradu 2020. godine za ulogu Mary Warren. Sjećam se da je to bio zadnji javni događaj prije karantene. Budući da mi je to bila četvrta uloga (u koju sam uskočila kao alternacija) u istoj predstavi, nagrada me prilično iznenadila.
Puno će ljudi, kad vas vidi na sceni, sigurno reći – eno Luce. Je li ta uloga nešto što je promijenilo vaš život?
– Život da, mene ne. Osim što sam malo više pod stresom. Dosta vremena sam demantirala sebi da to utječe na mene, ali svakodnevica mi je itekako promijenjena i mislim da proces prilagodbe još uvijek traje. Znatno je manje intimnog prostora, no fokusiram se uvijek na pozitivne stvari i gledam na to kao na način da široj publici približim neka druga polja vlastitih preferenci, vještina, znanja. Posebno mi je drago kad djeca koja vole Lucu dobiju interes za određenu glazbu, knjige, filmove pa čak i svjetonazore te se smatram privilegiranom što na neki način mogu pozitivno utjecati na nekog.
Imate li vremena za pjevanje kao ranije?
– Nipošto. Često nemam vremena ni za jesti normalno, a u habitusu mi nije vješto baratanje vremenom, nerijetko se izgubim u svojim mislima i čuvstvima. Ranije sam mislila da nemam dovoljno vremena ni za što, sad se rado sjećam tog luksuza.
Kako je došlo do suradnje s Black Coffee?
– Ovu sjajnu ekipu sam upoznala u proljeće 2016. godine kad smo s Matijom Dedićem nastupali u HNK u Splitu na koncertu posvećenom Arsenu, koji je nedugo prije toga preminuo. Sjećam se da smo nešto razgovarali, ali cijela večer mi je u magli jer sam bila poprilično emotivna, da ne kažem pod tremom tu večer. Renato (Švorinić, pr. a.) mi je naknadno rekao kako je tada komentirao kako „crvena djevojčica” krasno pjeva, haha… Bila sam tada friško devetnaestogodišnja crvenokosa. Nakon toga smo se znali sresti u kazalištu kad bih dolazila s nekom predstavom u Zadar. Čiću sam znala uglavnom iz splitskih muzičkih krugova, a Ivu sam upoznala tek prije prvog zajedničkog koncerta. Naime, prošlo ljeto se dogodila naša prva suradnja potpuno slučajno – na prijedlog organizatora jednog festivala u Splitu. Našli smo se tada maltene na blef i osjećaj je bio kao da sviramo skupa po stoti put. Glupost bi bila ne ponavljati tako lijepe trenutke. Velika mi je čast i užitak s njima dijeliti pozornicu.
Što obično izvodite, odnosno što ćete izvesti u Zadru s Black Coffee?
– Kako je od starta naša simbioza nastajala brzo i kako smo stacionirani u različitim gradovima, odlučili smo napraviti fuziju njihovog klasičnog repertoara kojeg sigurno dobro poznajete i nekog mog stila kojeg do tada nisam imala prilike često izvoditi. Ranije mi je fokus bio usmjeren ili na izrazito bendovske ili na jako minimalističke aranžmane, a s Coffeejem sam dobila priliku igrati se s cijelim tim ogromnim prostorom između. Da ne duljim – možete očekivati standardno jazz ruho prošarano bluesom, teatralnošću i Mediteranom. U mom repertoaru nikada nije bilo pravila, baš kao ni u jazzu pa možete očekivati i Dinah Washington i Olivera Dragojevića.
S Black Coffee nastupa Danijela Prpić. Kako biste usporedili vas dvije?
– Danijelu sam imala zadovoljstvo upoznati prošlo ljeto na mom prvom nastupu s Black Coffee-jem kad smo pjevale svaka po pola programa. Srećom, na kraju smo i spontano zajedno zapjevale i užitak je bio dijeliti pozornicu i improvizirati s tako divnom umjetnicom. Ne bih nas uopće htjela uspoređivati, naprosto smo drugačije u izričaju a opet negdje vrlo slične u prožimanju – ipak nas ista ljubav spaja. Svaki umjetnik sa sobom donosi neku drugu energiju, u tom kontekstu mogu pretpostaviti da je ono što čini razliku Danijelina finoća i galantnost s jedne strane i moja strast i sugestivnost s druge. Nema u umjetnosti rangiranja, samo preferenci. Uživala sam slušajući je i učeći od nje.
Nastupit ćete na Fish & Jazz Festivalu. Kakva vam se čini ta kombinacija, idu li riba i jazz jedno s drugim?
– Smatram da je ovaj festival pun pogodak – gastro ponuda je odlična, izvođači fantastični, baš me raduje druženje i koncert i to prvi puta pred zadarskom publikom koju jedva čekam upoznati.
Kakvi ste vi s ribom i morskim plodovima, koliko često ih konzumirate?
– Ne dovoljno često koliko bih htjela. Zbog brzine života i količine posla rijetko se hranim onako kako bih voljela i mogla s nekim umjerenijim tempom. Živim u Zagrebu, ali sam uvijek „morsko dite” i od malena sam navikla na gregade, brudete, gradele, tako da kad god sam u prilici birati – uvijek biram ribu prije mesa. Pri svakoj pomisli na buzaru osmijeh mi se raširi od uha do uha.
U četvrtak i petak 8. i 9. lipnja u atriju palače Cedulin premijerno će se održati nova zadarska gastronomsko-glazbena manifestacija pod nazivom Fish & Jazz Festival. Program Fish & Jazz Festivala dostupan je na poveznici.
