Šesnaestogodišnji Kristijan Gligora do sad ima tri službeno priznata arheološka otkrića. Ovaj nevjerojatan mladi čovjek svoje prvo otkriće imao je sa samo 14 godina i to u paškoj uvali Girenica, gdje se nalazi Rogoza, što je inače ušće Kolanjskog blata i ornitološki rezervat na otoku Pagu, odnosno Mediteranska močvara u Kolanskome polju. Tamo je tada pronašao antičku rivu. Otkriće su mu priznali Restauratorski zavod i dr. Irena Rossi sa Sveučilišta u Zadru, a onda su uslijedila i nova otkrića.
Otac Željan je podvodni ribolovac i dok on roni, sin mu okolo istražuje i gleda. Pa da je imao i jedno otkriće bilo bi nevjerojatno, ali tri… to mora biti talent.
– Prvo otkriće mu je priznao Restauratorski zavod i dr. Irena Rossi, a nakon toga Kristijan je otkrio antički brod na južnoj strani otoka Mauna, pa antičku “bazu” na rtu Mišnjak kod istoimenog otočića. Svaki nalaz zovemo Vedrana Dorušića iz kluba Foka, da posnimi i pošalje lokaciju kazao je njegov otac Željan Gligora za Morski.hr.
– Bio je to jedan sasvim normalni dan za podvodni ribolov. Pozicija otočić Mišnjak i obližnje uvale zaljeva Girenice. Vrući rujanski dan nas je tjerao u more. Pasarom se sidrimo uz samu obalu i kreće oblačenje opreme i spuštanje u plavetnilo. More kristalno čisto i očekujemo dobar ulov.
Udaljeni stotinjak metara od otočića i obale, Kristijan me zove da dođem od njega.
Vidim da spušta podvodnu pušku na dno i roneći pretražuje kamenjar udaljen stotinjak metara od obale. Kaže mi: „Vidi, pronašao sam jako čudne komade lončarije.”
Tada smo shvatili da je kamenjar zapravo ručno građeni zid kojeg su zub vremena i morske struje rasuli, ali jedan dio strši koji je jako zanimljiv. Lončarija je izrazito tamne boje i neobično lagana.
Kristijan je upoznat da se takve stvari ne smiju vaditi iz mora i predlaže da pozovemo našeg dobrog prijatelja Vedrana Dorušića iz ronilačkog kluba Foka iz kampa Šimuni, nastavlja Gligora.
Ekipa je okupljena i krenuli su za par dana kada su im more i vjetar dopustili.
– Tada smo se čuli sa stručnjacima iz Restauratorskog zavoda gdje je potvrđeno da je cijeli lokalitet rta i otočića Mišnjak prijavljen zavodu ali da podvodni dio nije istražen te da Kristijanov nalaz daje jednu sasvim drugu dimenziju nalazištu.
Po gabaritima samog nalaza možemo samo nagađati ali i potvrditi da je to bila značajna antička “baza” kasnog brončanog doba!
Ispostavilo se da je Kristijan u podmorju sjeverno od rta Mišnjak primijetio konstrukciju od amorfnog kamena dužine više od 80 metara, te uz nju antički i prapovijesni keramički materijal.
– Jasno je vidljiva, a izrađena je od pravilnog kamenja većih dimenzija, takozvanih megalita, promjera oko 40 do 150 centimetara. Zidovi nemaju tragove žbuke, a vidljiva je i gradnja koja sadrži više zidova naslonjenih jedan na drugog, s vidljivim vanjskim licem. Ova tehnika zidanja pojavljuje se u razdoblju brončanog i željeznog doba na prostoru Jadrana, a budući da nema drugih većih intervencija, ovu megalitsku konstrukciju možemo datirati u kasno brončano doba, pojašnjava detaljnije o ovom lokalitetu dr. Mate Parica s Odjela arheologije Sveučilišta u Zadru.
Ukupno gledajući, kompleksno nalazište Mišnjak zaslužuje sistematska arheološka istraživanja, i na kopnu, ali i pod morem, te je od iznimne važnosti zaštititi lokalitet od devastacija.
