Kino Zona 1. veljače počela je novi ciklus prikazivanja filmova u Polivalentnoj dvorani Providurove palače za koju je Grad Zadar još 2020. godine kupio digitalnu opremu za 400 tisuća kuna. U subotu na istom mjestu prikazat će se film Tar dok će premijera domaćeg filma Glave velike ribe biti u Kazalištu lutaka. Gledanje filma u Kazalištu lutaka pravi je užitak s obzirom da se dvorana može pretvoriti u udobno kino s 200-njak mjesta. U Polivalentnoj dvorani to je tek 78 mjesta s kojih se na razmaku može gledati u ogroman ekran. Nedovoljno.
Za sinoćnje otvaranje novog kino ciklusa, sjedalice (prilično neudobne, op.a) dignute su na montažnu pozornicu.
– Mi po pojedinim projekcijama znamo imati po 200 ljudi, kazat će Andrej Fric i Mario Županović, koji su nositelji vraćanja kino-kulture u Zadar. Kada je Zadar imao 13 tisuća stanovnika imao je tri kina, jedno je imalo 300, drugo 400 mjesta, navodi se u knjizi povjesničarke Marije Stagličić.
U pokušaju da se ustale u Polivalentnoj dvorani, iz Kino Zone predložili su nadležnima u Gradu Zadru više projekcija postavljanja montažnog gledališta koje bi bilo prikladnije za kino-projekciju sa 120 mjesta. Međutim, njihov zahtjev leži u ladici pročelnice za kulturu jer arhitekti nisu suglasni da se itko dira u njihov koncept.
Isti je slučaj u ogranku Gradske knjižnice gdje se jedva može proći između dvije police, a kamoli vidjeti knjige na policama. Zbog čega je tome tako, pitali smo u Gradskoj knjižnici i dobivali isti odgovor: 7 godina ne može se dirati djelo arhitekata.
Valjda su mislili na trajanje EU projekta, dešifrirao je to pravilo zaštićenih autorskih prava pročelnik Ureda gradonačelnika Ante Ćurkovića. Na upit vijećnika Akcije mladih Roka Tadina koji je kazao kako pod te dvorane nije kaskadno napravljen pa se projekcije ne vide iz trećeg reda, Ćurković je rekao da će se o tome razgovarati. Izjavom kako se traži rješenje kako bi polivalentna ostala polivalentna jer kada bi stavili tribine ona to više ne bi bila, pročelnik Ćurković jasno je rekao da se to ne može.
Radi se o montažnom gledalištu koja bi služila i za druge sadržaje u toj mračnoj dvorani koja još nema ni ugrađene reflektore a iz krovišta vise instalacije. Ključno pitanje je funkcionalnost te i drugih dvorana u EU obnovljenim projektima zadarske baštine.
Zadrani koji su jedva čekali povratak u Koncertnu dvoranu u Kneževoj palači bili su razočarani kad su sjeli na neudobne dizajnerske sjedalice, vidjeli umjetničke zastore umjesto ogledala, tonski pult koji je zauzeo prostor za publiku te golubinjak od reflektora. I sam nezadovoljan novim uređenjem Koncertne dvorane, tadašnji gradonačelnik Božidara Kalmete je intervenirao i došlo je do izmjena autorskog djela uređenja i opremanja kojeg potpisuju isti projektanti. Na kraju krajeva, to je i obaveza političara da zagovara javni interes kao i standarde struke kada se daju projektni zadaci.
Najava tadašnjeg koordinatora projekta Šime Erlića ipak se pokazala politička jer ogledala nisu nikad vraćena u koncertnu dvoranu.
Svejedno. Aktualna politička garnitura i tako zagovara gradnju nove koncertne dvorane u Zadru.
