Samostanska zajednica Samostana sv. Frane u Zadru oprostila se u nedjelju 29. siječnja od članica Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga, misom koju je predvodio provincijalni ministar Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri fra Tomislav Šanko. Samostanska zajednica i vjernici koji se okupljaju u tome zadarskom samostanu oprostili su se od Božene Jakić, Emile Maroš i Ksenije Dukić, koje su nekoliko posljednjih godina živjele i djelovale u Samostanu sv. Frane.
Uprava Provincije bila je primorana povući sestre u svoje kuće zbog njihove poodmakle dobi i lošijeg zdravstvenog stanja, nakon to su 74 godine služile u samostanu.
– Time se, na žalost, Vaša podružnica ovdje gasi, i završava djelovanje sestara Vaše družbe u ovom samostanu gdje su boravile i radile gotovo sedam i pol desetljeća. Došle su ovdje nakon II. Svjetskog rata u djelomično razrušen samostan, jer je trebalo pomoći sjemeništarcima koji su tu započeli svoje školovanje. Sestre su zajedno s redovnicima podnosile sve nedaće koje je sa sobom nosilo to poratno doba. Pred 40 godina živio sam i radio u Zadru, pa sam imao sreću osobno upoznati časnu sestru Venanciju Ljubanović i sestru Juliju Pupić koje su među prvima došle u naš samostan i tu radile nekoliko desetljeća.
U ime samostanske zajednice izražavam istinsku zahvalnost vama: sestro Božena; sestro Emila i sestro Ksenija. Tek kad sutra napustite naš samostan shvatit ćemo što smo izgubili. Od srca zahvaljujem na svakoj stvari i na svakoj pažnji koju ste za braću činile, rekao je u oproštajnom govoru gvardijan fra Stipe Nosić.
Provincijalna poglavarica s. Andrijana Mirčeta podsjetila je na povijest služenja ovih sestara u Zadru, spominjući kako je sestra Ludovika 1951. godine počela iz ovog samostana djelovati u Župi Presvetog Srca Isusova na Voštarnici kao vjeroučiteljica i voditeljica crkvenog pjevanja. Izgradnjom nove crkve i pastoralnog centra na Voštarnici, od 4. rujna 1984. sestre dodijeljene toj župi ne stanuju više ovdje, nego na Voštarnici.
– Ocima franjevcima je dobro poznato da naša odluka o povlačenju sestara odavde nije ishitrena, da smo ju donijele s mukom i žaljenjem i to zbog objektivnih razloga: zbog bolesti i istrošenosti sestara te njihove životne dobi koja traži pomoć i zamjenu mlađih snaga a njih, nažalost, nemamo. U kolovozu prošle godine tu sam našu odluku saopćila provincijalu fra Tomislavu, nakon čega smo se više puta čuli, pregovarali i kombinirali, ali drugog rješenja ipak nije bilo. Zato danas, kada službeno prestaje naše služenje u ovom dičnom samostanu, osjećamo se dužnima zahvaljivati dobrom Bogu na našoj dugogodišnjoj dobroj suradnji, a onda i Vama, poštovani fra Tomislave, a po Vama i svim prijašnjim provincijalima, gvardijanima, braći fratrima, bogoslovima, sjemeništarcima, vanjskim suradnicima i prijateljima Vašeg samostana, za svaku pažnju iskazanu našim sestrama i za svaki oblik pomoći, rekla je s. M. Andrijana Mirčeta, s nadom da će Gospodin ovu zajednicu obdariti novim zvanjima.
