Trgovački sud u Zadru naložio je bivšem stečajnom upravitelju Građevinskog poduzeća Radnik da vrati u stečajnu masu iznos od 618.153 kune, koji mu je isplaćen na ime nagrade za rad u stečajnom postupku, te da u vrati iznos od 869.657 kn, koji je isplaćivan s računa stečajnog dužnika trećoim osobama u razdoblju od 1. siječnja 2016. do 26. travnja 2022. bez odobrenja suda. Tu je odluku međutim u žalbenom postupku oborio Visoki trgovački sud te je slučaj vratio na ponovno odlučivanje.
Negro je u rujnu prošle godine razriješen dužnosti stečajnog upravitelja zbog nesavjesnog i neurednog obavljanja svoje dužnosti. Kako je Stečajnim zakonom propisano da stečajni upravitelj koji je razriješen zbog nesavjesnog obavljanja dužnosti nema pravo na nagradu, naloženo mu je da vrati sve naknade koje je primio, a to znači dvije uplate od po 60-ak tisuća kuna u nekoliko proteklih godina te uplatu od 489.975 kuna koju si je uplatio još 2003. godine.
– Po stavu ovog suda isti si nije mogao samoinicijativno bez rješenja suda isplaćivati nikakvu nagradu sa račun stečajnog dužnika, pa niti kao svojevrsnu akontaciju.
Sporne su bile i isplate suradnicima, pa je tako s jednom zaposlenicom odvjetničkog društva i drugih društava ugovorio naknadu od 12.658 kuna za pružanje pomoći u stečajnom postupku, iako je za takve usluge predviđen najviši iznos od 3.500 kuna neto, te joj je tako isplatio preko pola milijuna kuna za pružene usluge Radniku u stečaju. Za isplatu gotovine od 256.500 kn s računa stečajnog dužnika ne postoje blagajnički izvještaji, što znači da isplate nisu bile dokumentirane i pravdane.
Viši Trgovački sud prihvatio je Negrovu žalbu i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovni postupak. U rješenju je navedeno kako je pogrešno stajalište suda prvog stupnja da je stečajni upravitelj za svaku isplatu morao imati odobrenje stečajnog suca. U odnosu na ostale radnje stečajni upravitelj je bio dužan tražiti odobrenje stečajnog suca samo za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme i to radi dovršenja započetih poslova i otklanjanja moguće štete.
Neovisno o tome je li stečajnom upravitelju bilo potrebno odobrenje stečajnog suca za pojedine isplate ili mu takvo odobrenje nije bilo potrebno, sud stečajnom upravitelju ne može naložiti vraćanje onoga što je isplatio trećima po bilo kojoj osnovi, već samo onoga što je sam primio.
U ponovnom postupku sud prvog stupnja će dopunski saslušati financijskog vještaka na okolnost koje iznose je razriješeni stečajni upravitelj primio, a pri čemu je potrebno točno navesti koji iznos je primio s osnove nagrade, a koji iznos s neke druge osnove i kada, a nakon čega će biti moguće donijeti novu i zakonitu odluku. Za radnje koje je razriješeni stečajni upravitelj uredno obavio ne mora se naložiti povrat isplaćene nagrade, jer je zakonom omogućeno vraćanje nagrade, ali ne i obveza vraćanja. Zbog navedenog sud prvog stupnja je u obvezi dati valjane razloge zbog kojih stečajnom upravitelju nalaže vraćanje nagrade, koji je dugi niz godina bio stečajni upravitelj stečajnog dužnika i unovčio svu ili gotovu svu imovinu na način da će biti namireni svi stečajni vjerovnici, navodi se u zaključku Visokog trgovačkog suda.
