Čaroliju prolaza kroz Fošu, povijesnu lučicu, može pokvariti čuđenje koja se ogleda u putokazima i prometnim znakovima postavljenima na stupove javne rasvjete.
Prvo što upada u oči je putokaz za Gaženicu i Pakoštane u smjeru zapada. Teško možemo pretpostaviti tko je postavio plavu signalizaciju kada turističke zajednice pričaju o smeđoj, ali glupost u ovom slučaju nema potpis. Nije ni levanat, istočni vjetar, kriv što je putokaz okrenut u suprotnom smjeru, a još manje što tu uopće radi. Kažu da je još takvih po Gradu a jedan putokaz za Gaženicu i Pakoštane nalazi se kod parka Jarula – na skretanju za Muraj.
Svi oni upućuju na EU projekt najma bicikla, jedini je zaključak iz plavetnila europskih novotarija. Međutim, znakovi pored puta u samoj Foši stvarno upućuju na komunalni igrokaz. Znak zaustavljanja okrenut je više prema privezanim brodicama u Foši nego autima koji dolaze iz Grada kroz Kopnena vrata. Na drugoj svjetiljki se nalazi znak za pješački prijelaz koji se može najaviti vidljivije s oznakama u kolniku. Vrhunac je znak pješačke zone koja s obzirom na svjetiljku na koju je postavljen i smjer, počinje od Ribljeg restorana pa prema Elektri. Ma je li se to netko poigrao sa zdravim razumom?
I kako su to dopustili revni konzervatori koji su u Foši trenirali strogoću. Oni nisu dali ugraditi rasvjetu u kamenu zidinu i prije zaštite UNESCO-a, već su dopustili podnu dekorativnu rasvjetu. A ona čaroliju noćne šetnje kroz Fošu pretvaraju u neugodnost jer svjetlost tuče u oči.
