Državno odvjetništvo Republike Hrvatske i ove godine ona svojoj mrežnoj stranici objavljuje ažurirane podatke o procesuiranju ratnih zločina počinjenih na području Škabrnje i Nadina u studenom 1991., a nastavno na ranije objavljena izvješća iz 2017., 2020. i 2021. godine.
Nakon dovršene istrage, 25. travnja 2022. pred Županijskim sudom u Splitu podignuta je optužnica protiv Z.T. (Zoran Tadić) zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZRH.
Okrivljeniku se stavlja na teret da je 18. studenoga 1991., na području Škabrnje, zapovijedajući “2. specijalnim vodom” TO Benkovac zv. “Dobrovoljački vod”, a postupajući po zapovijedi nadređenih te prenoseći istu sebi podređenima, iz pravca Zemunika Gornjeg započeo ničim motivirani napad na Škabrnju djelovanjem granata iz tenkova, minobacača, višecjevnih bacača raketa i naoružanim vojnicima, a zatim zajedno s pripadnicima “2. specijalnog voda”, u pratnji tenkova i oklopnih transportera ušao u dio sela Škabrnja zvani “Ambar” u kojem je živjelo uglavnom hrvatsko stanovništvo, gdje su s drugim nepoznatim dobrovoljcima, uz uništavanje stambenih, gospodarskih i vjerskih objekata bez izbora cilja i vojnih potreba, iz neposredne blizine iz vatrenog oružja ubili trideset mještana i trinaest branitelja sela.
Optužnica je potvrđena 15. srpnja 2022. te je rasprava pred Županijskim sudom u Splitu zakazana za 4. srpnja 2023.
Nakon što je pred Županijskim sudom u Splitu 8. srpnja 2020. potvrđena optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Splitu od 17. studenoga 2015. protiv šestorice državljana Republike Srbije i jednog državljanina Bosne i Hercegovine zbog počinjenja kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog, zaprimljen je poziv Županijskog suda u Splitu za raspravu u predmetu zakazanu za 3. srpnja 2023.
Okrivljenicima se stavlja na teret da su od srpnja 1991. godine do ožujka 1993. godine, kao pripadnici tadašnje JNA, postupali protivno odredbama IV. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata i Dopunskih Protokola I i II uz Ženevsku konvenciju od 12. kolovoza 1949. na području tadašnje općine Benkovac, i to mjesta Polače, Bulića, Lišana Ostrovačkih, Vukšića, Korlata, Šopota, Raštevića, Jagodnje Donje, Lepurima, Pristegu, Škabrnji, Nadinu, Pridrazi, Smilčiću, Paljuvu, Podgradini, Zemuniku Donjem, Zemuniku Gornjem, Popovićima, Podgrađu, Perušiću Benkovački, Perušić Donji, Pridraga, Rodaljicama, Lisičićima, Proviću, Dobropoljcima, Vrani, Podlugu te tadašnje općine Obrovac i to mjesta Meki Doci, Kruševa, Bruške, Zatona Obrovačkog i Medviđe.
Okrivljenicima se stavlja na teret da su kao visokorangirani zapovjednici tadašnje JNA, za vrijeme i nakon napada postrojbi kojima su zapovijedali, s ciljem zastrašivanja i protjerivanja civilnog stanovništva hrvatske nacionalnosti, tijekom napada i okupacije tih područja, protivno pravilima međunarodnog ratnog i humanitarnog prava, dopustili ubijanja, silovanja, mučenja, nečovječna postupanja prema civilnom stanovništvu, kao i uništavanje i oštećenja imovine. Nadalje, tereti ih se da nisu poduzeli mjere kako bi spriječili takva postupanja vojnika i policajaca kojima su zapovijedali već su dopustili postupke svojih podređenih i na taj način počinitelje dodatno motivirali da tako postupaju, uslijed čega je ubijeno najmanje 214 osoba, prema civilnom stanovništvu se nečovječno postupalo i nanesene su mu velike patnje, teško tjelesno ozlijeđeno je najmanje 19 osoba, silovano je najmanje pet ženskih osoba te je uništeno i teško oštećeno 9575 stambenih i gospodarskih objekata.
Zbog kaznenih djela ratnih zločina počinjenih u Škabrnji, okrivljenicima se stavlja na teret da su na opisane načine, bez ikakvog razloga i isključivo s ciljem da zastraše i protjeraju civilno stanovništvo, njima podređene postrojbe i njihovi pripadnici 18. studenoga 1991. u Škabrnji usmrtili 44-ero civila, pretežno starije životne dobi, a potom u vremenu nakon toga pa do 12. ožujka 1992., tijekom privremene okupacije Škabrnje, usmrtili još 21-nog civila, također pretežno starije životne dobi.
Također im se stavlja na teret da su 19. studenoga 1991. u Nadinu njima podređene postrojbe i njihovi pripadnici, usmrtili devetero civila, pretežno starije životne dobi te od 19. studenog 1991. pa do 31. prosinca 1992. u Nadinu usmrtili još dvoje civila, čija su tijela potom s kućom zapalili, a tijekom siječnja 1992. godine silovali žensku osobu rođenu 1913. godine.
