Zadrani koji su naslijedili stan od 100 četvornih metara na ekskluzivnoj lokaciji u Ulici Mihovila Pavlinovića, otkupljen iz stambenog fonda 1992. godine, morat će ga vratiti pravim vlasnicima, nasljednici paške plemićke obitelji koja je rođena i živi u Kanadi! Presuda je to Općinskog suda u Zadru, nakon višegodišnjeg spora kojega je poveo Vladimir Mirkovich, a pravdu dočekala njegova kći Katarina-Rose Mirković iz Ottawe.
Riječ je o zgradi preko puta hotela Zagreb, koja je nekada bila u cijelosti u vlasništvu paških plemića. Dolaskom osloboditelja i socijalističke države cijela je zgrada nacionalizirana, osim jednog stana od 100 četvornih metara, koji je ostavljen u vlasništvu Lovre i Nikole Mirkovića, djece Dragutina pl. Mirkovića. Budući da je cijela obitelj emigrirala u Kanadu, stan je dan na korištenje jednoj zadarskoj obitelji, a Mirkovićima se plaćao najam. Nakon uspostave RH obitelj je zatražila povrat nacionalizirane imovine, ali ne i ovog stana, koji im je ostao u vlasništvu.
Paralelno s tim tadašnji nosioci stanarskog prava zatražili su otkup stana, što im je odobreno, bez obzira što je on cijelo vrijeme bio u vlasništvu obitelji a ne države. Trideset godina nakon otkupa, nakon što je stan već godinama u vlasništvu dvojice braće, ugovor je proglašen ništetnim te je naloženo ad se vrati pravim vlasnicima.
Odluka je utemeljena na stanju u zemljišnoj knjizi, ali i različitim dokumentima, poput onog iz 1962. godine kada se nositelju stanarskog prava dopušta da može izvršiti nužne popravke u stanu koji je u privatnom vlasništvu. Unatoč tome, 1992. godine Fondu u stambenom gospodarstvu općine Zadar podnesen je Zahtjev za sklapanje ugovora o kupoprodaji stana i drvarnice, iako je stanar nedvojbeno znao da je predmetni stan u vlasništvu prednika tužitelja. “Iz navedenog je razvidno kako su postupali suprotno načelima savjesnosti i poštenja, a što je bilo suprotno Zakonu o obveznim odnosima koji se primjenjivao u vrijeme sklapanja Ugovora o kupoprodaji”, navodi se u tužbi.
Čini se kako je do ovakvog ishoda došlo jer se stan vodio u dvije različite stavke, što je dovodilo do dojma da su u zgradi dva ista stana, a zapravo se radilo o jednome te istome. Pravi vlasnik bio je naveden u glavnoj zemljišnoj knjizi, a stanari koji su ga otkupili kao vlasnici u knjizi položenih ugovora.
Sadašnji stanar, inače zadarski pravnik, u odgovoru na tužbu naveo je kako je u doba kupoprodaje stana imao 10 godina, stan je naslijedio od djeda 2005. godine te je cijeli život živio u njemu, kao i njegov djed. Tijekom pune 73 godine nitko iz obitelji Mirković nije se obraćao u vezi s predmetnim stanom, tvrdio je u odgovoru. Ugovor koji je potpisan s Općinom Zadar ima ovjereni pečat Javnog pravobranilaštva općine Zadar, kojim se sklopljeni ugovor potvrđuje kao pravno valjani, a sklopljeni ugovor o otkupu stana dostavlja se u originalu u privitku u smislu dokazivanja prednjih navoda.
– S obzirom da je tijekom postupka kao nesporno utvrđeno da se u konkretnom slučaju radi o stanu u privatnom vlasništvu (koji je oduvijek i upisan kao vlasništvo privatne osobe u zemljišnim knjigama) i koji je u postupku nacionalizacije izuzet od nacionalizacije te je ostao u vlasništvu prednice tužiteljice Katarine Mirković to isti nikako nije mogao bili predmetom prodaje sukladno Zakonu o prodaji stanova, slijedom čega ga je takav ugovor o prodaji stana ništetan, presudio je sudac.
