Dani idu, godine lete, ali prijateljstva iz studentskih dana se ne zaboravljaju.
„Emocije su još jake, sjećanja svježa”, kaže Velimir Vele Jelinić (72). On je jedan od organizatora jubilarnog 10. susreta nekadašnjih studenata iz Zadra, Kvarnera, Istre i Slovenije koji su 1966./70. godine studirali na Sveučilištu u Mariboru. „Bili smo kao jedno tijelo”, dodaje Vele. U glavni grad Štajerske privuklo ih je i to što, za razliku od drugih sveučilišnih centara bivše države, nije bilo prijemnih ispita, smještaj u studentskom domu osiguran, a nije bio problem dobiti ni studentske kredite i stipendije.
„Nije se pitalo tko je odakle”, prisjeća se i Rada Pavleković, popularna Dilajla. Prijateljstva među studentima su s vremenom samo jačala, a u svemu su prednjačili temperamentni Zadrani koji su ostavili neizbrisiv trag u štajerskoj metropoli. U učenju, pismi, druženju i posebno u sportu. Zanimljivo je da je u generaciji zadarskih studenata bio i Zdravko Jerak, član nekadašnje prve petorke KK Zadra koji je u Mariboru zapravo i počeo svoju košarkašku karijeru. „S njime je naš klub ušao u prvu ligu ondašnje države”, kaže Andrej Bergoč jedan od Jerakovih studenstkih kolega iz Maribora.
O svemu tome, kao i ostalim zanimljivostima iz studentkog života bilo je riječi i na desetom susretu nekadašnjih zadarskih i mariborskih studenata proteklog vikenda u Zadru.
Nakadašnji studenti, danas u osmom desetljeću života, nisu gubili vrijeme. Od petka, kada su se okupili u Petrčanima da bi u subotu u devet sati brodom iz uvale Draženica krenuli prema Kornatima. Uz guštanje u gradeladi u Maloj Proversi pala je i pisma. „Zabavljali su nas Perović i Relja, pivači sa trga, uz pomoć Rade Grbića i Edija Duruta”, kaže Jelinić, a trodnevno druženje nekadašnji studenti iz Maribora, Istre i Kvarnera iskoristili su u nedjelju i za razgledanje grada, kulturnih i povijesnih znamenitosti. Za uspomenu „pala” je i zajednička fotografija ispred Gradske lože na Narodnom trgu u Zadru.
„Mi smo Ewergrini, tako se zovemo”, ističe Velimir Jelinić. Što stariji to bolji. Zato se, kaže, i nakon 50 i ohoho godina bivši studenti i sastaju kao „najbolji prijatelji na svitu”. Družimo, a od druženja nema ništa bolje. Jer, družeći se učimo jedni od drugih, poručila je na kraju Rada Pavleković Dilajla.
Uz: Doviđenja dogodine u Mariboru!
