U Pagu se 4. svibnja slavi blagdan Sv. Trna Isusova, a svečanu koncelebriranu Svetu Misu u 18.00 sati u Zbornoj crkvi Uznesenja BDM predvodi visoki predstavnik Svete Stolice u Republici Hrvatskoj, mons. Giorgio Lingua, apostolski nuncij.
„Nakon Svete Mise slijedi procesija sa Svetim Trnom ulicama našega Grada. Ovo je prvi put da jedan tako visoki predstavnik Crkve predvodi slavlje u našemu Gradu. Neka bude na poticaj i još jače življenje vjere. Na taj dan molimo neka Gospodin blagoslovi Grad i Otok, a posebno se u molitvama sjetimo svih onih koji trpe i pate pogođeni zlom rata u Ukrajini.”, poručio je paški župnik don Božo Barišić.
Sveti Trn kojega čuvaju paške koludrice, uz Trnovu krunu u pariškoj katedrali Notre Dame, jedini je Sveti Trn u svijetu koji posjeduje rimsku Autenticu, službenu potvrdu Svete Stolice da je to autentični trn koji se nalazio na glavi Isusa Krista za vrijeme njegove muke i razapinjanja. Kongregacija za obrede Svete Stolice 1788. potvrdila autentičnost Svetog Trna. U Pag su došla i vidjela relikviju Svetog Trna tri papina vizitatora u različitim razdobljima. Sva trojica jednako su rekli o Svetom Trnu: „Esse de corona Domini!” Jest s krune Gospodnje!
Procesija sa Svetim Trnom održavana je u Pagu tijekom punih petsto godina, od 1445. do 1945. godine, kada su komunističke vlasti više nisu dale dozvolu za održavanje procesije. Pažani su vjerovali da im molitva Svetom Trnu pomaže da godina bude rodna i procesijom bi se obavljao blagoslov polja. Oni su gledali u taj trn i, ako bi bio uspravan i naizgled svjež, znali su da će godina biti plodna, a ako bi bio smežuran i iskrivljen, onda su znali da će godina biti loša.
Nakon 74 godine, procesija sa Svetim Trnom kroz Pag je ponovo obnovljena 4. svibnja 2019. godine u prisutnosti hrvatskih vitezova Svetog groba jeruzalemskoga. No, procesija ipak nije održana zbog kiše.
Kako je jedna od trnova s autentične Isusove krune dospio u Pag?
Prema izvornim dokumentima, Sveti Trn donio je 1443. godine fra Ivan Tutnić svojoj sestri, koludrici Mariji, na njezino svečano monaško zavjetovanje u paški benediktinski samostan. Napisao je i ispravu o tom daru. Prijepis te isprave iz 1564. godine otkriva kako relikviju Svetog Trna čuvati, štovati i izložiti u liturgijskim slavljima. Relikvija se čuvala u jednoj škrinji s četiri ključa – Jedan ključ čuvala je majka opatica, drugi je bio pohranjen kod paške Općine, treći kod opata Tutnića, koji ga je poslije predao na čuvanje nekom paškom plemiću (čuvanje tog ključa postalo je nasljedno pravo te obitelji), a četvrti je imao paški zborni Kaptol.
